hrvatski

PTSP kao prediktor razvoja maligne bolesti – što psiholog može i treba učiniti

Usprkos činjenici da su maligne bolesti prvi uzrok smrtnosti kod hrvatskih branitelja te da je prosječna dob u kojoj umiru hrvatski ratni vojni invalidi 50, 9 godina, i dalje nema dostatnih istraživanja koja bi se ozbiljno pozabavila ispitivanjem povezanosti ratnih trauma i razvoja malignih bolesti. Prosječna stopa smrtnosti od raka u braniteljskoj populaciji iznosi 124 umrla branitelja na sto tisuća, što je znatno veća brojka od prosječne stope u populaciji koja iznosi 97 umrlih na sto tisuća. Uzevši u obzir da velika većina u braniteljskoj populaciji boluje od PTSP-a, možemo očekivati samo porast oboljelih od malignih bolesti. Navedenom idu u prilog brojna istraživanja u svijetu koja ukazuju da osobe koje su bile izložene traumatskim događajima i koje izvještavaju o visokom intenzitetu psihološkog distresa češće obolijevaju od malignih bolesti u odnosu na one koji nemaju takva iskustva. PTSP i dijagnoza maligne bolesti uvelike narušavaju ionako oslabljeno svakodnevno funkcioniranje braniteljske populacije, stvara dodatnu stigmatiziranost i crpi velike prilagodbene resurse pojedinca koji se bori s dvije kronične, neizlječive bolesti, što nerijetko ubrzava progresiju maligne bolesti, kliničku sliku PTSP-a čini još složenijom te u konačnici dovodi da braniteljska populacija brže prelazi iz kurativnog na palijativno liječenje. Upravo odgovornost psihologa leži u potrebi za prilagodbom psihološkog pristupa i psiholoških tretmana oboljelim braniteljima, ranim psihološkim intervencijama u cilju što bolje prilagodbe na nove stresore koje nosi maligna bolest te na osiguravanju dostupnosti psiholoških intervencija ne samo oboljelim braniteljima, već i članovima njihovih obitelji.

PTSP ; maligne bolesti ; psiholog

nije evidentirano