hrvatski

Pojmovnik kulturnog naslijeđa - model za primjenu u zakonodavstvu

U znanstvenom i stručnom okruženju pri izradi prostornoplanskih dokumenata, koji mogu imati posredan ili neposredan utjecaj na postojeće vrijednosti kulturnog naslijeđa, od velike je važnosti pravilno uvođenje, tumačenje i korištenje stručnih izraza i pojmova, kao i njihova međusobna usklađenost s odgovarajućim zakonskim dokumentima. Da bi se to ostvarilo, presudna je jednoznačnost i pravilno razumijevanje nekog pojma, i to ne samo na materinskom jeziku i struci već i pojma napisanog i opisanog na stranom jeziku. Korištenjem internetskih prevodilačkih alata, gdje je postupak prijevoda zasnovan na prevođenju riječ-po-riječ, može doći do suprotnih/pogrješnih prijevoda istoga pojma korištenog u različitim državama. To je osobito izraženo kod pojmova na engleskom jeziku, što je službeni jezik nekoliko svjetskih država kojih se gramatička i pravopisna pravila međusobno znatno razlikuju, te njihova prijevoda i korištenja u Republici Hrvatskoj. Često su loše prevedeni, a najlošije je rješenje njihovo korištenje kao tuđice u hrvatskom jeziku jer to stvara poteškoće u provedbi zakona i prostornoplanskih dokumenata. Provedeno istraživanje bilo je usmjereno na englesko govorno područje, ali korišteni koraci mogli bi se primijeniti i za druge svjetske jezike. Kao prvi u nizu koraka u stvaranju modela za primjenu pojmovnika kulturnog naslijeđa u zakonodavstvu provedeno je prikupljanje i pregled velikog broja svjetski priznatih i primjenjivanih stručnih pojmovnika. Nakon odabira pojmova bitnih za kulturno naslijeđe proveden je doslovni prijevod njihova značenja i „službenih“ opisa uz poštivanje jezičnih pravila hrvatskoga jezika (izbjegavanjem korištenja udomaćenih tuđica). Tom je prilikom uočena velika razlika u pojašnjenju istih pojmova (npr. conservation, preservation, protection, ...) u jezičnom opisu (ENCARTA World English Dictionary) s opisom u različitim pojmovnicima, koje je vrlo često davalo i suprotno značenje. Sljedeći korak u izradi mogućeg modela za izradu i primjenu pojmovnika kulturne baštine u hrvatskom zakonodavstvu jest odabir pojmova primjenjivih na kulturnu baštinu u Republici Hrvatskoj te prijedlog njihova podrobnog opisa poštujući zahtjeve i potrebe struke. Tako određeni i opisani pojmovi predstavljali bi samostalan stručno-znanstveni uradak koji bi bio prihvaćen od strane stručnih udruženja i zakonodavnih tijela te time postao jedan od obveznih zakonskih dokumenata (Pravilnik). Na taj bi način Pojmovnik postao potpuno neovisan u odnosu na česte promjene zakonskih dokumenata, a to je bitno radi stvaranja uvjeta za trajno i jednoznačno čuvanje/očuvanje/ zaštitu kulturnih vrijednosti kroz izradu i provedbu prostornoplanskih dokumenata.

kulturno naslijeđe, zakonodavstvo kulturnog naslijeđa, stručni i jezični pojam jednoznačnost i razumljivost pojma pojmovnik

nije evidentirano