hrvatski

Diplomatske ovlasti kao preduvjet uspješnosti provedenih misija glede dubrovačkih teritorijalnih akvizicija

Dubrovačka nastojanja za proširenjem gradskog teritorija u 14. i 15. stoljeću oslonac su gotovo beziznimno našla u diplomatskim poslanstvima čiji su nositelji bili najugledniji i dobrostojeći vlastelini. Ishod njihovih misija rezultat je kompleksne računice čiji su sastavni dio ovlasti koje su im povjerene. Slobode koje su uživali određivale su njihov diplomatski status, a formirane su prema važnosti zadataka i u odnosu na političke prilike u okruženju te nove oblike komunikacije koji su se nametnuli kao rezultat napretka društva, razvoja upravnog aparata i učestalijih kontakata. Diplomatska praksa ukazivala je na nužnost fleksibilnosti u djelovanju zbog uštede na vremenu, praćenja zbivanja na terenu i pravovremene reakcije, no promjene su bile spore. Odluka o njihovim ovlastima, sadržana u tekstu naputka, trebala je polučiti najprobitačnije rezultate u zastupanju interesa cjelokupne zajednice, no neki poklisari su ih prekoračili, unatoč oštrim sankcijama.

Dubrovnik ; poklisari ; ovlasti ; pregovaranje ; širenje teritorija ; diplomacija ; srednji vijek

nije evidentirano