hrvatski

Novi zbornik o sastanku velikih sila: "Bečki kongres 1814./1815. Historiografske refleksije o 200. obljetnici", prir. Marko Trogrlić i Edi Miloš, Zagreb-Split 2016.

U prigodi obilježavanja 200. obljetnice održavanja Bečkog kongresa, jednog od najznačajnijih međunarodnih političkih susreta u povijesti čovječanstva, koji je uvelike uvjetovao stvaranje novog europskog ustroja početkom XIX. stoljeća, pripremljen je zbornik radova različitih stručnjaka koji su, svaki na svoj način i s različitih aspekata, iznijeli vlastita promišljanja o ovom velikom povijesnom događaju. U literaturi postoje različiti datumi njegovog početka (1. rujna, 18. rujna, 1. studenoga 1814.), no kao datum zatvaranja uvijek je naveden 9. lipnja 1815. U kraćen Uvodnom slovu, naslovljenom „200. obljetnica Bečkoga kongresa – poticaj za nove historiografske uvide“ (str. 5.-8.), jedan od dvojice priređivača, prof. dr. sc. Marko Trogrlić, istaknuo je dvostruku zadaću skupa: utvrditi novi teritorijalni poredak i riješiti njemačko ustavno pitanje. Idejama koje su se na njemu pojavile, Kongres se svrstava među najvažnije političko.-diplomatske događaje moderne europske povijesti. Na njemu su sudjelovale četiri velike sile (Rusija, Austrija, Prusija i Velika Britanija), pri čemu su se posebice istaknula trojica careva (austrijski Franjo I., ruski Aleksandar I. i pruski Fridrik Wilhelm III.). Veliku su ulogu imale i ostale potpisnice Prvog pariškog mira – Španjolska, Portugal i Švedska – te pobijeđena Francuska, a zatim i Danska, Švicarska, Papinska Država, Genova, Nizozemska, Kraljevstvo Pijemonta i Sardinije, Napuljsko Kraljevstvo, Modensko Vojvodstvo te sve njemačke države, a među njima posebice Bavarska, Hannover, Saska i Württemberg. Osmanski sultan nije nazočio skupu, a Mletačka Republika i Dubrovačka Republika već su bile nestale pod Napoleonovim udarom, pa na skup nisu bile ni pozvane. Kongres se trebao temeljiti na zajedničkoj odgovornosti u održavanju mira, kao prvog neophodnog preduvjeta za utvrđivanje pouzdanog sigurnosno-političkog sustava na kontinentu. „Bečki poredak“ (Wiener Ordnung) zaista je Europi osigurao duže razdoblje mira, iako Kongres kao njegovo ishodište nije baš u svemu bio uspješan. Historiografija se često bavila onim njegovim aspektima (velikim promjenama koje je stvorio, poteškoćama u radu i provođenju odluka i dr.) koji su njegov tijek i rezultate obilježili čak i više nego same namjere njegovih protagonista. U mnogim zaključnim točkama našli su se bitni rezultati koji, doduše, nisu zadovoljili svaku stranu, ali su se na duži rok ipak pokazali ključnima. Zato Kongres valja prosuđivati po njegovim objektivnim rezultatima, više nego po mučnim putovima koji su do njih doveli. A upravo historiografija ima cilj da s vremenskim razmakom i, dakako, njoj svojstvenim kritičkim odmakom, ponovno sagleda ovaj događaj, njegove zaključke i njihove posljedice. „Okrugla“ obljetnica jamačno je vrlo prikladni povod za takvu vrstu refleksije, ovdje uobličenu u nekoliko radova raznovrsnih tema i naglasaka. Zbornik sadrži priloge sedmero autora. Dva su rada napisana na hrvatskom, tri na talijanskom te po jedan na francuskom i slovenskom jeziku. Interdisciplinarni se pristup ogleda u svim obrađenim temama. U ovom su izvornom djelu na hrvatskom, talijanskom, francuskom i slovenskom jeziku, koristeći raznovrsno gradivo, a također i postojeću mnogobrojnu literaturu iz različitih ustanova (knjižnica, arhiva) u Hrvatskoj i u inozemstvu, kao i objavljenu korespondenciju i memoare, autori osvijetlili važan segment europske prošlosti: tijek i značenje jednog od najvećih političkih skupova u povijesti čovječanstva. U tom smislu zbornik zapravo predstavlja najsuvremeniju riječ historiografije o navedenoj tematici. Djelo je u prvome redu namijenjeno znanstvenicima koji se bave političkom i diplomatskom poviješću Europe, ali prikladno je i za širu publiku. Bečki kongres 1814./1815. opširna je i neiscrpna tema europske suvremene historiografije te je svaki pokušaj njegove interdisciplinarne analize vrlo dobrodošao. Stoga je velika društvena potreba tiskanja ove knjige nedvojbena. Zbornik donosi niz novih podataka koje su marljivim radom na raznovrsnim arhivskim i vrelima otkrili i zabilježili autori priloga u knjizi, iskazavši se time kao vrsni poznavatelji europske prošlosti te izvrsni interpretatori otkrivenih podataka. Njihova intelektualna širina u poznavanju problematike nedvojbena je, pa stoga knjiga predstavlja zanimljiv i vrijedan znanstveni doprinos hrvatskoj i europskoj historiografiji. Svrha je ovog zbornika potaknuti na nove, šire i dublje historiografske uvide vezane za Bečki kongres, a radovi koji se ovdje donose nedvojbeno mogu poslužiti takvim iskoracima. Jezici na kojima su oni napisani žele, na simboličnoj razini, ukazati na neophodan komparativno-povijesni pristup, uz neophodno sudjelovanje međunarodnim stručnjaka.

Bečki kongres

nije evidentirano