hrvatski

Povezanost invazije parazita Giardia duodenalis s pokazateljima hematoloških i biokemijskih pretraga krvi

U kliničkoj praksi s domaćim mesožderima, poglavito psima, veterinari su često suočeni sa zdravstvenim problemima kao što su kronični, intermitentni odnosno povratni probavni poremećaji. Najčešći uzroci koji dovode do manifestacije probavnih simptoma u pasa su invazije parazitima, infekcije bakterijama ili virusima, idiopatska upala (upalna bolest crijeva), intoksikacije i pogreške pri hranjenju. U ovo istraživanje su bila uključena 82 psa koji su zaprimljeni u Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu zbog probavnih simptoma kao i psi koji su klinički obrađivani u svrhu sistematskih pregleda, a nisu imali probavne simptome. Istraživanjem su obuhvaćeni psi neovisno o spolu i pasmini, stariji od godinu dana te samo psi koji su redovito cijepljeni protiv parvovirusne infekcije pasa i koronavirusne infekcije pasa. Uzorci stolice pasa pretraženi su na postojanje parazita metodom flotacije te neposrednom imunoflourescencijom, a tipizacija svih giardija provedena je izdvajanjem ukupne DNA, umnažanjem specifičnog odsječka DNA i određivanjem nukleotidnog sljeda pročišćenog proizvoda za svaki pojedini izolat. Svim psima uzeta je krv iz venae cephalicae antebrachii za hematološke pretrage i biokemijske pretrage. Opažene razlike vrijednosti hematoloških i većine biokemijskih pokazatelja u pasa invadiranih i neinvadiranih s G. duodenalis u ovom istraživanju nisu statistički značajne. Ovim istraživanjem utvrđene su statistički značajne razlike u koncentraciji ureje, te aktivnosti ALT, lipaze i CPK između pasa u kojih je izolirana G. duodenalis i pasa u kojih nije izolirana G. duodenalis. Vrijednosti hematoloških pokazatelja i većine biokemijskih pokazatelja u pasa invadiranih genskim C i D skupinama nisu statistički značajne. Ovim istraživanjem utvrđena je statistički značajno viša aktivnost amilaze u pasa invadiranih giardijama genske skupine C te statistički značajno viša aktivnost CPK u pasa invadiranih s giardijama genske skupine D. Rezultati našeg istraživanja demantiraju neka uvriježena mišljenja u svakodnevnoj kliničkoj praksi u Hrvatskoj kao što je obavezno prisutstvo eozinofilije u parazitarnih invazija, pa izostanak eozinofilije ne smije biti argument za isključivanje parazitarnih invazija, osobito invazije sa G. duodenalis.

G. duodenalis ; pas ; hematološki i biokemijski pokazatelji

nije evidentirano