hrvatski

Gljive i protisti na Đurđevačkim pijescima

Gljive i protisti uglavnom se povezuju s vlažnim ili akvatičkim staništima, no zastupljene su i na staništima izloženim redovitom ekstremnom isušivanju, kao što su pijesci. Prilagodbe gljiva takvim uvjetima često uključuju: razvoj nespolnih stadija, posebnih otpornih struktura (strome, sklerociji i dr.) ili plodišta otpornih na isušivanje (npr. utrobnjače, gljive s ukopanim plodištima i dr.), fruktificiranje u sezonama s povoljnim uvjetima te uspostavu simbioza (lišajske zajednice, briofilne gljive i dr.). S druge strane, protisti stvaraju otporne ciste i zbog kozmopolitske rasprostranjenosti brzo koloniziraju nova staništa. Istraživanje gljiva na Đurđevačkim pijescima započeli su oko 1915. godine Vale Vouk i Ivo Pevalek, na čija se istraživanja nadovezuje Ivan Soklić od 1938., a od 70-tih godina 20. stoljeća Radovan Kranjčev. Ciljana mikološka istraživanja na podravskim pijescima započinju 2000. g., a provode ih Zdenko Tkalčec, Armin Mešić, Neven Matočec i Ivana Kušan, čime su na Đurđevačkim pijescima utvrđene strogo zaštićene vrste Phallus hadriani i Entoloma pseudoturci, dok je na lokalitetu Kloštarski (Kalinovački) peski, pored navedenih, utvrđeno još 6 strogo zaštićenih vrsta gljiva, kojima je taj lokalitet ujedno i jedini poznati u Hrvatskoj. Time su ove psamobiontne i psamofilne vrste prepoznate kao izrazito ugrožene zbog nestajanja ovog tipa staništa. Nedavnim integralnim prirodoslovnim istraživanjima (2014.-2016.) na Đurđevačkim pijescima su zabilježene 24 vrste gljiva, uključujući i kritično ugroženu Disciseda bovista te starijim istraživanjima zabilježenu, osjetljivu vrstu lišaja Cetraria aculeata. Šest je vrsta novo zabilježeno. U ekološkom pogledu zastupljene su saprotrofne psamobiontne i psamofilne vrste koje žive u pješčanom supstratu, fimikolne vrste, briofilne vrste, ali i psamoksene vrste, što ukazuje na promijenjene ekološke uvjete na ovim staništima. Lišaji su vrlo dobro zastupljeni, mjestimično i s velikom pokrovnošću, budući da su dobro prilagođeni na povremene ekstremno sušne uvjete. Najbrojnije su terikolne vrste iz roda Cladonia sl. l. Na Đurđevačkim pijescima do sada je zabilježeno preko 30 svojti protista. Ovi organizmi žive u tankom filmu vode koji obavija zrnca pijeska ili humusni sloj, tamo gdje on postoji. Od algi dominiraju različite skupine zelenih algi i više svojti algi kremenjašica. Praživotinje zastupaju predstavnici skupina trepetljikaša, sitnih bičaša, golih i okućenih ameba. Najmanje protista zabilježeno je u slobodnom pijesku, gdje dolazi do čestog isušivanja, a količina hranjivih tvari je vrlo mala. Značajno više ih je zabilježeno uz busene autohtone trave gladice (Corynephorus canescens) i u mahovinama uz grmove zečjaka (Cytisus scoparius), jer je humusni sloj na tim mikrostaništima značajno obilniji. Gljive i protisti su značajni bioindikatorski organizmi, budući da izrazito brzo reagiraju na promjene u ekosustavu (npr. razina vlage, dostupnost hranjivih tvari, onečišćenje). Njihovim monitoringom mogu se dobiti vrijedni podaci o sukcesijskim procesima na staništu pijesaka te doprinijeti njihovom očuvanju. Pored toga, potrebno je nastaviti i proširiti mjere zaštite kako bi se povećale površine pod otvorenim pijescima i obnovile nekadašnje psamofilne biocenoze.

bioindikatori ; psamobionti ; psamofili ; psamokseni ; sukcesija ; ugrožene vrste i staništa

nije evidentirano