hrvatski

Josip Juraj Strossmayer i umjetnost: Europski sugledi

Crkveni velikodostojnik i dobrotvor, uljuđeni državnik i znamenit govornik, graditelj, pokrovitelj, zakladnik, uvijek skroman, a tako velik… Sve to i još mnogo više od toga bio je Josip Juraj Strossmayer. Kao vrstan poznavatelj umjetnosti, zahvalan svome plemenitom narodu, koji je i u oskudici za nju izdvajao vlastita sredstva, Strossmayer je nastojao Hrvatima podariti vrhunsku zbirku i pohraniti ju u velebni hram, poput onih koji su nicali u susjednim prijestolnicama devetnaestostoljetne Europe, onakav kakav ni dva stoljeća nakon njegova preminuća na državnoj razini u Domovini zapravo nije sazdan. Poduprvši mlade umjetničke naraštaje, biskup ih je očinski brižno ali odlučno nadahnjivao i državotvornom mišlju, istom onom kojom je za oslik Poklonstva kraljeva i pastira svoje đakovačke Prvostolnice pridobio Alexandera Maximilliana i Ludovica Seitza. Tom svojom težnjom za južnoslavenskom suradnjom, sviješću i vjerskim sjedinjenjem pod papinskim prvosvećenstvom, koja je, primjerice, na slikarski ovjekovječeno poklonstvo dovela i Bugarina i Srbina uz bok Hrvatu, Dalmatinki i Slavoncu, a prizoru Skidanja s križa pridodala i (sve)slavenske svetce, Strossmayer si je priskrbio divljenje i poštovanje upućenih naobraženika u umjetničkim krugovima u zemlji i u svijetu, navlastito u tadašnjoj Europi, ali i izazvao prijepore kod onih neupućenijih. Prikupljajući pak izloške za svoju zbirku, koja je svoja nova zagrebačka zrinjevačka vrata javnosti otvorila 9. studenoga 1884., Strossmayer je oduševljavao, prijateljevao i redovito razmjenjivao misli o umjetnosti i s mnogim jednako glasovitim suvremenicima, od Williama Ewarta Gladstonea do Johna Emericha Edwarda Dalberg-Actona i drugih. O nekima od tih brojnih suodnosa progovorit će i ovaj rad.

Josip Juraj Strossmayer ; umjetnost ; Galerija starih majstora ; Europa ; William Ewart Gladstone ; John Emerich Edward Dalberg-Acton

nije evidentirano