hrvatski

Obiteljske predaje i srednjovjekovno slavonsko plemstvo: knezovi Babonići i križarski pohod kralja Andrije II. 1217. godine

Prema vijestima iz isprave sastavljene 1218. godine po povratku sa svoga križarskog pohoda u Svetu Zemlju ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. je knezovima Babonićima, Stjepanu III. i Babonegu III., zbog njihova sudjelovanja u spomenutom pohodu potvrdio ranije darovnice kraljeva Bele III. i Emerika za posjed Vodičevo (Vodica). Unatoč činjenici da je spomenuta isprava sačuvana kao višestruki transumpt u kasnijim ispravama, hrvatski povjesničari od sredine 19. do sredine druge polovice 20. stoljeća koji su se bavili povijesnom ulogom knezova Babonića (npr. Ivan Krstitelj Tkalčić, Tade Smičiklas, Lajos Thallóczy, Ferdo Šišić, Rudolf Horvat…), navode iz te isprave uzimali su dokaz za njihovo sudjelovanje u Andrijinom križarskom pohodu 1217. godine. No, na temelju diplomatičke i paleografske analize isprave što ju je još početkom 20. stoljeća učinio Milan Šufllay, te kontekstualizirajući nastanak najstarijeg transumpta, Nada Kalić je 1976. godine zaključila da je riječ o diplomatičkom falsifikatu iz sredine 14. stoljeća te odbacila bilo kakvu mogućnost da su knezovi Babonići 1217. godine pratili kralja Andriju II. u njegovu pohodu u Svetu Zemlju. Uzimajući u obzir fenomen obiteljskih predaja srednjovjekovnog plemstva Zemalja krune Sv. Stjepana, te analizirajući dodatne vijesti sačuvane u drugim pisanim povijesnim izvorima kao i njihovom širokom kontekstualizacijom, u izlaganju će se pokušati odgovoriti na pitanje postoji li mogućnost da su knezovi Babonići uistinu pratili kralja Andriju II. u njegovu križarskom pohodu.

Andrija II., križarski rat, Babonići, obiteljske predaje, srednji vijek

nije evidentirano