engleski

Gender equality, education and zero curriculum

Dinamika i struktura društvenih nejednakosti bremenito je ispisana u rodnome ključu. Obrazovni sustav moćno participira u održavanju i reprodukciji nepravednih društvenih nejednakosti u određenim momentima na eksplicitne načine, a u određenima i na implicitne. No možda je i najpotentniji način sudjelovanja obrazovnoga sustava u održavanju subjektivnih i objektivnih dimenzija rodne neravnopravnosti kroz takozvani nulti kurikulum, dakle na one najmanje vidljive ili upravo nevidljive načine, sadržajem koji je odsutan i nepostojeći. Refleksija i svijest o rodnoj dinamici društvenih ograničenja i reprodukciji diskriminiranih ili manje povoljnih pozicija moći unutar obitelji, škole, lokalne zajednice i cijelog društva u minimalnom je smislu nužna kako bi se barem prestali produbljivati različiti oblici neravnopravnosti, a obrazovni je sustav po tom pitanju od ključne važnosti. Cilj je ovoga rada istražiti izazove postizanja rodne ravnopravnosti u obrazovnom sustavu i u društvenoj zbilji kroz obrazovni sustav s obzirom na omniprezentnost i omnirelevantnost rodne dimenzije ne samo naših društvenih identiteta nego i načina na koji funkcionira obrazovna politika i obrazovni institucionalni okvir. Analiza pokušava pristupiti onome što je neuralgično odsutno a da svojom odsutnošću svjedoči o politici društvene moći i hijerarhiji odnosa moći s rodnim predznakom, od razine kurikula do silabusa te formulacije kognitivnih, afektivnih i funkcionalnih ishoda učeničkih postignuća na konkretnim primjerima pripreme nastavnih jedinica za nastavu. Rezultati istraživanja svjedoče o paradoksima simultane sistemske i strukturalne borbe za postizanje rodne ravnopravnosti kao oblika nepravedne društvene nejednakosti te sistemske i strukturalne reprodukcije rodne neravnopravnosti. Rodna se stereotipizacija posebice primjećuje pri iznalaženju novih primjera, gdje nastavnici imaju kreativni upliv. U interpretaciji podataka rad se naslanja na Bourdieuov pojam habitusa te Foucualtove pojmove diskursa i dispozitiva, naglašeno se na temelju pronađenih uvida pitajući o mogućnosti razvijanja ili stjecanja vještina, strategija, taktika i resursa za otpor ‘odozdo’ po pitanju rodne ravnopravnosti. Među tim se pokušajima otpora, osim učenja o rodnoj ravnopravnosti i ostalih sadržajnih momenata, nalaze i nove metode učenja i poučavanja koje pokušavaju aktivirati učenike i zastupati dubinski pristup učenju umjesto onog površnog. Nulti kurikulum je pojam koji, budući da se odnosi na ono što je izvan plana i programa, ono što je izostavljeno, pa se sugerira da je nepostojeće ili barem manje vrijedno ili važno u procesu stjecanja znanja, vještina i stavova, nameće kao interpretativno koristan pojam s dodatnom vrijednošću kada je u pitanju rodna ravnopravnost, jer omogućuje utemeljenje epistemologijekoja bi osvijestila socijalnu uvjetovanost znanja i socijalnu (rodnu, ali i klasnu, etničku i inu) smještenost tvoraca znanja.

gender equality, zero curriculum, education, habitus, dispositif

nije evidentirano