hrvatski

Mogućnosti primjene fotodinamičke terapije kod infekcije herpes simpleks virusom 1

Fotodinamička inaktivacija jedna je od metoda terapije koja se koriste u liječenju zloćudnih neoplazmi te infekcija uzrokovanih mikroorganizmima. Posljednjih je nekoliko godina došlo do sve opsežnijih istraživanja njenog utjecaja na različite vrste virusa, poglavito HSV-a, HIV-a, enterovirusa te bakteriofaga. Ovaj tip terapije ima brojne prednosti kao što su visoka selektivnost, zanemarive nuspojave te nerazvijanje rezistencije mikroba na nju. To je od velike važnosti s obzirom da su mikroorganizmi stekli rezistenciju na većinu dosadašnjih klasičnih antimikrobnih terapija. Za provođenje fotodinamičke inaktivacije potreban je specifičan spoj – fotosenzibilizator, osvijetljenje te prisutnost kisika u stanicama od interesa. Ukoliko su svi ti uvjeti osigurani, dolazi do pokretanja specifičnih kemijskih mehanizama koji rezultiraju stvaranjem reaktivnih kisikovih vrsta koje naposljetku oštećuju, inaktviraju dio stanice od interesa. U ovom radu detaljno su opisane ciljne stanične strukture na koje djeluje fotodinamička terapija kao i mehanizmi pomoću kojih se ona odvija. Osim toga, opisane su različite vrste fotosenzibilizatora i njihova svojstva kao i izvori svjetla koji se danas koriste u primjeni fotodinamičke inaktivacije. Naveden je i primjer eksperimentalnog tretmana fotodinamičke terapije na HSV 1 u 4 pacijenta koji je potvrdio uspješnost ovog novog načina liječenja HSV infekcije. Eksperimentalnim dijelom ovog rada nastojalo se utvrditi koje su koncentracije novosintetiziranog fotosenzibilizatora toksične za Vero stanice, što je preduvjet za daljnje provođenje fotodinamičke terapije na stanice koje bi bile zaražene virusom. U skladu s time, provedeno je ispitivanje toksičnosti fotodinamičke terapije i analizirano testom proliferacije i MTT testom.

fotodinamička inaktivacija, mikroorganizmi, fotodinamička terapija, fotosenzibilizator, osvijetljenje, ciljna struktura, herpes simpleks virus 1, HSV-1

nije evidentirano