hrvatski

Pregled klasifikacija epilepsija i epileptičnih sindroma

Za postavljanje pravilne dijagnoze i potom odabir optimalnog antiepileptika jednako je značajno poznavanje kliničke semiologije epileptičnih napadaja kao i klasifikacije epilepsije, odnosno epileptičnog sindroma. Posljednjih nekoliko godina prati se značajna ekspanzija našeg razumijevanja patofiziologije i etiologije epilepsije, zahvaljujući napretku neuroslikovnih dijagnostičkih metoda i molekularno-genetskog testiranja. Slijedom navedenog ranija terminologija i podjela epilepsija na „idiopatske“, „kriptogene“ te „simptomatske“ se sve manje upotrebljava. Prema smjernicama Internacionalne lige protiv epilepsije - ILAE (engl. International League Against Epilepsy) iz 2017. god. epilepsije prema etiologiji možemo podijeliti na: genetske epilepsije, strukturalne epilepsije, metaboličke epilepsije, imunološki posredovane epilepsije, epilepsije uzrokovane infekcijama središnjeg živčanog sustava, te epilepsije nepoznate etiologije. Klasifikacija epileptičnih napadaja još se uvijek pretežno temelji na karakteristikama (fenomenologiji) napadaja. U klasifikaciji epileptičnih napadaja do nedavno se upotrebljavala pojednostavnjena verzija ILAE iz 1981. i 1989. (1981 – klasifikacija napadaja, 1989 – klasifikacija epilepsija i sindroma, koja je zapravo klasifikacija elektrokliničkih značajki). Dijagnoza tipa napadaja i epileptičnog sindroma se bazira na kliničkim i elektroencefalografskim (EEG) manifestacijama, uz dodatnu pomoć neuroslikovnih metoda te rezultata molekularno-genetskih analiza u pojedinim slučajevima. Godine 2017. ILAE objavljuje operativnu (praktičnu) klasifikaciju epileptičnih napadaja baziranu na klasifikaciji iz 1981. god., koja je revidirana 2010. godine. Potonja klasifikacija ne predstavlja fundamentalne promjene, ali dopušta veću fleksibilnost i transparentnost u imenovanju tipova epileptičnih napadaja. Predložene su slijedeće promjene: 1. „Parcijalni“ postaje „fokalni“ napadaj ; 2. Svijest se koristi u klasifikaciji fokalnih napadaja ; 3. Termini poput „diskognitivni“, “jednostavni parcijalni“, „kompleksni parcijalni“, „psihički“, „sekundarno generalizirani“ se više ne koriste ; 4. Novi tipovi fokalnih napadaja uključuju automatizme, prekid radnje, hiperkinetske, autonomne, kognitivne i emocionalne napadaje ; 5. Atonički, klonički, tonički napadaji, epileptični spazmi te miokloni napadaji mogu biti ili fokalni ili generalizirani ; 6. Fokalni napadaj s prelaskom u bilateralni toničko- klonički napadaj zamjenjuje sekundarno generalizirani napadaj 7. Dodatak novih generaliziranih tipova napadaja: absence s mioklonusom vjeđa, miokloni absence, mioklono- atonički napadaj, mioklono-toničko-klonički napadaj, epileptični spazmi ; 8. Napadaji nepoznatog početka mogu imati značajke koje još uvijek mogu biti klasificirane.

epilepsija, epileptični sindrom, klasifikacija

nije evidentirano