hrvatski

Toplinska svojstva i razgradnja PAK/TiO2 nanokompozita

Vodeni poliakrilatni premazi koriste se kao zaštitni premazi u drvnoj industriji s ciljem usporavanja površinske razgradnje drva. S obzirom da nanočestice titanijevog dioksida mogu djelovati kao UV apsorberi te se dodaju premazima kako bi poboljšali primjenska svojstva takvih zaštitnih premaza. Poliakrilat/TiO2 sustavi sintetizirani su in situ emulzijskom polimerizacijom i ex situ postupkom priprave s koncentracijama koloidne disperzije TiO2 (CCR 200 Mn) od 0.5%, 0.7%, 1.0%, 1.5%, 2.0% masenih prema masi monomera. S obzirom na način obrade, korištena su dva različita oblika titanijevog dioksida (CCR 200 Mn i CCR 150) u koncentraciji 0, 7 % . Nakon sinteze vodenih poliakrilatnih emulzija, pripravljeni su filmovi koji su zatim izloženi UV zračenju u trajanju od tri tjedna. Prije i poslije izlaganja UV zračenju provedena su istraživanja toplinskih svojstava filmova diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom (DSC), termogravimetrijskom analizom (TGA) te im je ispitana toplinska vodljivost. Rezultati su pokazali da TiO2 punilo u sustavima utječe na promjenu temperature staklišta, indukcijsko oksidacijsku temperaturu i toplinsku stabilnost prije i nakon djelovanja UV zračenja. Toplinska svojstva sustava s punilom poboljšana su u odnosu na čistu PAK matricu, što više dolazi do izražaja kod sustava pripravljenih in situ emulzijskom polimerizacijom. In situ emulzijskom polimerizacijom postignuta je bolja dispergiranost punila u poliakrilatnoj matrici. Dodatak punila nije pokazao značajan utjecaj na toplinsku vodljivost i difuzivnost.

premazi, poliakrilati, TiO2, emulzijska in situ polimerizacija, DSC, TGA

nije evidentirano