hrvatski

UTJECAJ DODATKA KOLOIDNOG TITANIJEVOG DIOKSIDA NA SVOJSTVA POLIAKRILATNE EMULZIJE

Emulzijska polimerizacija je vrsta heterogenih lančanih polimerizacija, a velika prednost je što se polimerizacija odvija u vodenom mediju te su produkti polimerizacije ekološki prihvatljiviji u odnosu na proizvode u kojima se kao medij koriste organska otapala. Polimeri na bazi akrilata imaju široku upotrebu u proizvodnji boja, adheziva, premaza, dok se punilo titanijev dioksid koristi kao UV apsorber (rutil). Emulzijskom in situ polimerizacijom pretpostavlja se da je moguće sintetizirati organsko/anorganske čestice različite morfologije te postići dobru raspodijeljenost i dispergiranost anorganske komponente u česticama emulzije, kao i u filmu pripravljenom iz emulzije, što je kritični element za dobivanje materijala poboljšanih svojstava. U ovom radu ex situ načinom priprave i in situ emulzijskom polimerizacijom sintetizirane su poli[(butil-akrilat)-co- (metil-metakrilat)] (PAK) emulzije s različitim udjelima punila titanijevog dioksida (TiO2) tipa CCR 200 Mn u rasponu koncentracija 0-2%. Kako bi se istražio utjecaj vrste TiO2 punila pripravljene su i emulzije s 0, 7% TiO2 tipa CCR 150. PAK/TiO2 emulzijama određena je veličina čestica i zeta potencijal (DLS), reološka svojstva rotacijskim reometrom, pH, vrijeme istjecanja i gustoća emulzija. Rezultati ispitivanja zeta potencijala PAK i PAK/TiO2 emulzija pokazali su da su ispitivane emulzije stabilne s obzirom na to da je zeta potencijal mjerenih emulzija u području ≤ -30 mV. Dodatak TiO2 punila nema značajan utjecaj na zeta potencijal te stoga i na stabilnost PAK emulzija. Veličine čestica svih pripravljenih emulzija su nanometarskih veličina s uskom i monomodalnom raspodjelom. Dodatkom TiO2 punila dolazi do povećanja vremena istjecanja kod sustava pripravljenih in situ polimerizacijom, dok je za sve emulzije vidljiva neznatna promjena u pH vrijednostima dodatkom punila. Obje vrste TiO2 punila neovisno o načinu priprave emulzija povećavaju gustoću i viskoznost poliakrilatne emulzije. Kod sustava pripravljenim in situ polimerizacijom TiO2 punilo značajnije povećava viskoznost PAK emulzije. Sve emulzije pripravljene ex situ načinom pokazuju Newtonsko ponašanje, dok emulzije u koncentracijama 1, 0-2, 0% pripravljene in situ polimerizacijom pokazuju ne-Newtonsko, odnosno pseudoplastično ponašanje koje se može opisati Ostwald de Waeleovim modelom.

poliakrilatna emulzija, titanijev dioksid, in situ polimerizacija, ex situ priprava, zeta potencijal, reološka svojstva

nije evidentirano