hrvatski

UTJECAJ VRSTE, KONCENTRACIJE, OBRADE I VELIČINE ČESTICA SILIKA NANOPUNILA NA TOPLINSKA SVOJSTVA POLIAKRILATA

Polimeri na bazi akrilata (PAK) imaju široku upotrebu u proizvodnji boja, adheziva, premaza itd. Emulzijskom in situ polimerizacijom moguće je postići dobru raspodijeljenost i dispergiranost anorganske komponente u česticama emulzije, kao i u filmu pripravljenom iz emulzije. Primjena emulzijske polimerizacije za sintezu nanokompozitnih materijala još uvijek predstavlja problem obzirom da je vrlo teško postići željenu morfologiju kao i stabilnost sintetiziranih emulzija. Poliakrilati sustavi (PAK) sintetizirani su s pirogenom i koloidnom silikom u rasponu koncentracija 0-10% kako bi se ispitao utjecaj morfologije silike na svojstva PAK. Kako bi se istražio utjecaj obrade površine i koncentracije koloidne silike pripravljeni sustavi s koloidnom silikom veličine čestica 25 nm (K25), čija površina nije obrađena, te sustavi u kojima je površina silike obrađena neionskim emulgatorom, kationskim inicijatorom (AIBA) i silanom (MPS) u rasponu koncentracija silike od 0 do 15%. Istraživanje utjecaja veličine čestica koloidne silike na svojstva PAK provedeno je na sustavima s 10% silike veličine čestica 12, 25 ili 50 nm s neobrađenom silikom te silikom obrađenom neionskim emulgatorom, kationskim inicijatorom i silanom. Toplinska svojstva filmova pripremljenih iz sintetiziranih emulzija ispitivana su tehnikama diferencijalne pretražne kalorimetrije (DSC) i termogravimetrijskom analizom (TGA). Rezultati ispitivanja toplinskih svojstava pokazali su da silika nanopunilo nema utjecaja na staklište PAK matrice. Na toplinsku stabilnost PAK utječu vrsta, koncentracija, način obrade površine i veličina čestica punila. Svim PAK/silika sustavima dodatak koloidne silike povećava toplinsku stabilnost PA.

poliakrilat, silika, in situ polimerizacija,

nije evidentirano