hrvatski

Utjecaj polimorfizma +49 A/G CTLA-4 gena na učinak terapije interferonom-beta u bolesnika s multiplom sklerozom.

Cilj istraživanja: Cilj istraživanja je bio analizirati utjecaj CTLA-4 +49 A/G polimorfizma na klinički odgovor nakon terapije interferon-β (IFN-β) u hrvatskih i slovenskih bolesnika s multiplom sklerozom (MS). Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 280 MS bolesnika koji su bili podvrgnuti IFN-β terapiji. Nakon terapije bolesnici su na osnovu kliničkih kriterija svrstani u skupinu respondera s pozitivnim odgovorom na terapiju (N=164) te skupinu non- respondera s negativnim odgovorom na terapiju (N=116). Genotipizacija bolesnika provedena je metodom lančane reakcije polimerazom- polimorfizam duljine restrikcijskih fragmenata (PCR-RFLP). Rezultati: Učestalost CTLA-4 +49 A/G genotipova i alela nisu se razlikovale između bolesnika Rs i NRs muškog spola. Međutim, bolesnice NRs su pokazivale trend ka većoj frekvenciji G alela negoli bolesnice Rs (p=0, 053 ; OR=1, 77 ; 95%CI= 0, 99–3, 16). Multipla regresijska analiza je pokazala da je negativan odgovor na IFN-β terapiju udružen s prisustvom G alela u bolesnica (β=0, 208 ; promjena multiplog R2=0, 043 ; p=0, 013). Zaključak: Studija je pokazala povezanost CTLA- 4 +49 A/G polimorfizma s negativnim odgovorom na IFN-β terapiju kod bolesnica. Činjenica da CTLA-4 +49 A/G polimorfizam doprinosi svega 4, 3% varijabilnosti terapijskog odgovora ukazuje na postojanje mnogo drugih gena i/ili čimbenika koji određuju klinički odgovor na IFN-β terapiju kod MS bolesnika. Buduće studije s većim brojem bolesnika iz različitih populacija su neophodne kako bi se procijenili dobiveni rezultati.

Multipla skleroza ; CTLA-4 +49 A/G polimorfizam ; IFN-β ; terapijski odgovor

nije evidentirano