hrvatski

Vita activa franjevaca: Idejna i normativna pozadina djelovanja među Saracenima četvorice jeruzalemskih mučenika

Osim što svjedoči o mučeništvu četvorice franjevaca u Jeruzalemu (1391.), izvješće fra Geralda, gvardijana sionskoga samostana, zrcali i dvije bitne karakteristike franjevačkoga reda – mobilnost franjevačke subraće prema Svetoj Zemlji i tamošnje misijsko djelovanje. Ideja o aktivnom naviještanju Evanđelja u vanjskomu svijetu i odlasku inter Saracenos et alios infideles od samih je začetaka bila utkana u identitet franjevačkoga reda i njegove normativne okvire (Regula, c. XII). Na tim temeljima franjevci od svoga osnutka promoviraju drugačiji način prakticiranja redovničkoga života, nastojeći u jedinstven modus vivendi objediniti i samostansku izolaciju i otvorenost prema svijetu. Izlaganje u tom kontekstu prvo razmatra idejnu i normativnu pozadinu franjevačkoga shvaćanja svoga misijskoga prostora i doživljaja vanjskoga svijeta. Nadalje, korelirajući franjevački idejnonormativni okvir s događajima u Jeruzalemu 1391. također se razjašnjavaju i impulsi te šira idejna utemeljenja misijske djelatnosti fra Nikole Tavelića i ostalih franjevačkih mučenika među Saracenima. Osim toga, razmatrajući detaljan fra Geraldov izvještaj u kojem je zabilježena i diskusija između četvorice franjevaca i jeruzalemskoga kadije, otkriva se i koji su argumenti, odnosno koji je pristup primijenjen prilikom razlaganja ispravnosti kršćanske vjere.

jeruzalemski mučenici, »svjetski samostan«, mobilnost, poslušnost, način redovničkoga života

nije evidentirano