hrvatski

Epistolarna zbirka Andrije Dudića

Epistolarna komunikacija kao način na koji su se dijelile misli, ideje i informacije u vrijeme humanizma u Europi afirmirala se na poseban način. Glavnina ostavštine Andrije Dudića (1533. – 1589.), slavnog humanista hrvatskog podrijetla, sačinjava upravo njegova bogata znanstvena i diplomatska korespondencija, koja sadrži gotovo 2000 pisama, koju je Dudić vodio s vodećim osobama svog vremena. Objavljena korespondencija Andrije Dudića, Epistulae I-VI, u izdanju Instituta za filozofiju i sociologiju Poljske akademije znanosti i Instituta književnih studija Mađarske akademije, koje sadrži pisma od 1554. do 1580. godine, bit će u ovom radu analizirana obzirom na slijedeće odrednice: na kronologiju njihova nastanka, na jezik kojim su pisana i obzirom na tematski sadržaj pisama (prirodo-filozofska pisma, politička pisma, pisma teološke tematike, privatna pisma). Među Dudićevim korespondentima ističu se poznate osobe kulturnog i političkog života tog doba ; Maksimilijan II, kraljica Poljske Katarina, teolzi Theodor De Beze, Johann Wolf i Girolamo Zanchi i drugi. U Dudićev filozofski i znanstveni krug ulaze sljedeće ličnosti Joachim Rheticus, Joachim Camerarius, Joachim Camerarius mlađi, Paul Fabricius, Johannes Praetorius, Johannes Crato von Krafftheim, Tadeáš Hájek i drugi.

Andrija Dudić, epistolarna zbirka, renesansa, filozofija prirode

nije evidentirano