hrvatski

Tijelo u tekstu, tijelo teksta : Marinkovićev 'Kiklop'

Prilog se bavi problemima tekstualnih tijela u romanu Kiklop (1965) Ranka Marinkovića u dvojakom smislu. Prije svega, razmatra načine na koje pripovjedna proza tematizira ljudsko tijelo sa stajališta njegove višestruke heteronomije, a zatim i mogućnosti autoreferencijalne alegoričnosti fikcijskih prikaza tjelesnosti. U pogledu raspona tjelesne motivike, osobito se ističe obrazac proturječne žudnje da se tijelo uništi kako bi se njegov razvlašteni vlasnik spasio od smrti, žudnje koju protagonist- fokalizator pripovijedanja, Melkior Tresić, nehotično dijeli s likovima barem dvojice svojih duhovnih očeva. Paradoksalnome ustroju samorazornosti izabranih pripovjednih primjera pristupa se kroz usporedbu s aporetičnim učinkom „rastjelovljenja“ kojim, prema tezi Jean-Luca Nancyja, inkarnacijska paradigma obilježava odnos sveukupne zapadne kulture prema tijelu kao predmetu koji se potiskuje, žrtvuje i briše, jer se poima kao nužno označiteljsko zlo koje obavlja zadaću potpornja označenoga sadržaja, smisla ili duše. Isti obrazac podređuje i tijelo teksta, tj. formalni ustroj njegova diskursa, prisili da mu se tumačenjem pripiše duh nekog smisla.

Ranko Marinković ; Kiklop ; tekst ; tijelo ; duša ; duh ; utjelovljenje ; rastjelovljenje

nije evidentirano