hrvatski

Neke pravno etičke implikacije suicidalnosti u svakodnevnom psihijatrijskom radu

Suicid je važan psihopatološki entitet i nesumnjivo jedna od najzahtjevnijih kliničkih situacija s kojom se psihijatri suočavaju u svome svakodnevnom radu. Suicid je veliki javno-zdravstveni problem kao i sociopatološki entitet. Naime, suicid je međ u deset najčešćih uzroka smrti u većini zemalja, a u brojnim europskim zemljama broj suicida je značajno viši od broja smrti uzrokovanih prometnim nesrećama i homicidima. Jedno od osnovnih pitanja povezanih sa suicidom jest njegova priroda, etiologija pa i definicija o čemu dijelom ovisi i psihijatrijska intervencija. Naime, postavlja se pitanje je li suicid bolest sui generis ili je simptom, komplikacija ili modifikacija nekih duševnih poremećaja i bolesti. S psihijatrijske točke gledišta pitanje etike suicida sažeto je u pitanju opravdanosti ili neopravdanosti psihijatrijske intervencije, generalnoj prevenciji potencijalnih suicidalnih ponašanja i mjera spašavanja života osoba s pokušajima suicida te nove uloge koja se psihijatrima nameće u slučajevima «asistiranog suicida». Iz navedenih pitanja u ovom se radu elaboriraju etičke dileme može li suicid ikada biti ispravna odluka? Ako da, kada i pod kojim okolnostima? Može li suicidalna odluka biti racionalna i primjerena? Smije li liječnik, psihijatar pomoći pacijentu umrijeti? Kada i pod kojim uvjetima prisiliti bolesnika na liječenje i odustajanje od suicidalnih nakana?

suicid, racionalna odluka, psihijatrijska intervencija

nije evidentirano