hrvatski

Nereligioznost u Hrvatskoj: Sociološki aspekti organiziranja nereligioznih i ateista

Cilj ovoga rada je stjecanje novih znanstvenih spoznaja o fenomenima nereligioznosti i ateizma u Hrvatskoj i to kroz istraživanje njihovih organiziranih oblika. Temeljna teorijska perspektiva iz koje rad polazi je sociologija nereligioznosti koju razvija Colin Campbell (1971a ; 1971b). Ovaj pristup nereligioznost promatra kao reaktivnu, dinamičnu i relacijsku pojavu u odnosu na (kulturalno relevantnu) religiju. Campbellov pristup se nadopunjava identitetskim pristupom nereligioznosti koji u svojem radu razvijaju Cimino i Smith (2007 ; 2010 ; 2014) i Smith (2010 ; 2013). Osnovna je pretpostavka rada da društveno reguliranje religije utječe na društveni položaj nereligioznih građana i ateista. Istraživanoj se pojavi nastojalo prići iz nekoliko različitih perspektiva, stoga je u empirijskom dijelu rada korišten pristup mješovite metodologije. Metoda analize sadržaja korištena je u analizi dokumentacije i mrežnih stranica organiziranih oblika nereligioznosti i ateizma. U drugoj fazi istraživanja provedena je anketa među članovima organizacija (N=292), nakon koje su slijedili polustrukturirani intervjui (N=22). Dobiveni podaci pokazuju da temeljno neslaganje proizlazi iz sukoba vrijednosti pri čemu se članovi nereligioznih/ateističkih organizacija pozivaju na vrijednosti slobode, jednakosti i kritičkog mišljenja koje svoje utemeljenje imaju u znanosti. Nereligiozne osobe i ateisti percipiraju svoj identitet kao stigmatiziran, nejednak i u nekim slučajevima diskriminiran. Ova percepcija proizlazi iz društvene regulacije religije (osobito pitanja nastave vjeronauka u osnovnim školama), sveprisutnosti religije u javnom prostoru i politizacije nereligioznosti/ateizma u javnom diskursu, a očituje se na grupnoj razini kao pojava organiziranja na temelju zajedničkog identiteta i na individualnoj razini kao selektivnost i oprez u iznošenju vlastitog nereligioznog/ateističkog identiteta. Identitetski pristup organiziranim oblicima nereligioznosti i ateizma u hrvatskom javnom prostoru omogućuje da se na temelju njihovih ciljeva, aktivnosti, strategija, strukture, unutargrupne dinamike i sl. utvrde oblici kolektivnog identiteta, kao i različiti tipovi organizacija, odnosno različiti tipovi nereligioznih/ateista ovisno o (ne)postojanju i vrsti kolektivnog identiteta koji razvijaju. S obzirom na to razlikuju se dva tipa organizacija, institucionalni i kulturalni te, ovisno o (ne)postojanju i obliku kolektivnog identiteta tri tipa ateista, institucionalni, kulturalni i distancirani.

nereligioznost, ateizam, organizirani oblici nereligioznosti i ateizma, kolektivni identitet, nereligiozni/ateistički identitet, Hrvatska

nije evidentirano