hrvatski

Uloga genskih polimorfizama u antikoagulacijskoj terapiji varfarinom

Oralni antikoagulans varfarin se već desetljećima koristi u terapiji i/ili prevenciji tromboembolijskih stanja različite etiologije. Varfarin ima uzak terapijski raspon i pokazuje veliku interindividualnu varijabilnost u odgovoru na terapiju, što može potencijalno rezultirati i po život opasnim komplikacijama uslijed prekomjernog antikoagulacijskog učinka i krvarenja. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati utjecaj polimorfizama VKORC1 -1639G>A, VKORC1 1173C>T, CYP2C9*2, CYP2C9*3, CYP4F2*3 i GGCX 12970C>G te kliničkih i okolišnih čimbenika na stabilnu dozu održavanja i nuspojave terapije varfarinom. U istraživanju su sudjelovala 204 bolesnika na terapiji varfarinom i 420 zdravih ispitanika. Rezultati genotipizacije na zdravim ispitanicima pokazuju kako je učestalost polimorfizama VKORC1 1639G>A i VKORC1 1173>T u populaciji Hrvatske u skladu s učestalošću u europskim populacijama. Rezultati istraživanja na skupini bolesnika na terapiji varfarinom ukazuju na statistički značajnu povezanost stabilne doze održavanja varfarina sa sljedećim čimbenicima: genotipovima CYP2C9, VKORC1 i CYP4F2, zatim s fizičkom aktivnošću, tjelesnom površinom, te uzimanjem lijekova koji utječu na metabolizam varfarina. Algoritam za predviđanje doze dobiven višestrukom linearnom regresijom u stanju je objasniti 49, 8 % varijabilnosti doze varfarina. Dokazana je statistički značajna povezanost vremena potrebnog za postizanje stabilne doze varfarina s polimorfizmom CYP4F2*3 te povezanost udjela vremena provedenog unutar terapijskog raspona i pojave nuspojava terapije varfarinom u obliku prekomjerne antikoagulacije s polimorfizmima VKORC1 -1639G>A i/ili VKORC1 1173C>T. Isto tako, utvrđena je statistički značajna povezanost VKORC1 -1639G>A i/ili VKORC1 1173C>T te CYP4F2*3 s nuspojavama terapije varfarinom u obliku krvarenja.

varfarin, antikoagulacijska terapija, genski polimorfizmi, VKORC1, CYP2C9, CYP4F2, GGCX

nije evidentirano