hrvatski

Brač i Kaštela u kasnom gornjem paleolitiku

Prostor Kaštelanskog zaljeva u kontekstu paleolitičkih istraživanja poznat je prije svega po srednjopaleolitičkom nalazištu Mujina pećina (Karavanić et al., 2008), koje je dugi niz godina sustavno istraživano, a u posljednje vrijeme i po podvodnom nalazištu Kaštel Štafilić – Resnik na kojem su također otkriveni srednjopaleolitički ostaci (Karavanić et al., 2014, 2016). Do danas nisu otkrivena nalazišta s ostacima iz kasnog gornjeg paleolitika na području Kaštelanskog zaljeva, no podaci dobiveni recentnim istraživanjima litičkog skupa nalaza iz špilje Kopačine na otoku Braču (Vukosavljević i Perhoč, 2016) ukazuju na jasne veze Brača i Kaštelanskog zaljeva, odnosno na prisutnost ljudi na području Kaštela u kasnom gornjem paleolitiku. Kaštelanski zaljev je tijekom kasnog glacijala, zbog niže morske razine, predstavljao sjeverni dio nizine smještene između Brača i Šolte na jugu te Vilaje, Opora, Kozjaka i Mosora na sjeveru. Ovakav kasnoglacijalni okoliš bez morske prepreke olakšavao je pokretljivost paleolitičkim ljudima iz Kopačine. Spomenuta istraživanja pokazala su da su kasnogornjopaleolitičke zajednice iz špilje Kopačine u vremenu između cca. 16 800 i 13 300 prije sadašnjosti cirkulirale prostorom Kaštelanskog zaljeva i eksploatirale raspoložive sirovine za svoju litičku proizvodnju.

Brač, Kaštela, špilja Kopačina, kasni gornji paleolitik

nije evidentirano