hrvatski

Razvoj pragmatičke kompetencije u međujeziku hrvatskih učenika engleskoga kao stranoga jezika

Pragmatička kompetencija zauzima važno mjesto u suvremenim modelima komunikacijske kompetencije iako je nešto rjeđe predmetom međujezičnih istraživanja nego ostale sastavnice ovog koncepta. Istraživanja pokazuju, a iskustvo nastavnika i učenika potvrđuje, da učenici na visokom stupnju učenja stranoga jezika koji izvrsno vladaju lingvističkom sastavnicom jezika često nisu jednako uspješni u pragmatičkim aspektima komunikacije na stranom jeziku. U svrhu daljnjeg ispitivanja ovog problema, brojni autori ističu potrebu za provođenjem longitudinalnih istraživanja razvoja pragmatičke kompetencije u okviru istraživanja međujezične pragmatike. U ovoj disertaciji istražuje se razvoj pragmatičke kompetencije kod hrvatskih učenika engleskoga kao stranoga jezika. Nacrt istraživanja može se opisati kao pseudo- longitudinalni i kros-sekcijski jer je glavni cilj istraživanja bio ispitati i opisati „trenutno stanje“ razvoja pragmatičke kompetencije kod učenika na tri stupnja učenja jezika, početnom, srednjem i naprednom. Razvoj pragmatičke kompetencije ispitan je na primjeru govornog čina zahtjeva. Korpus zahtjeva prikupljen je uporabom zadatka dopunjavanja diskursa sastavljenog od situacija koje su odabrali sami učenici kroz procese generiranja primjera i metapragmatičke procjene. Podaci su kategorizirani prema minimalno izmijenjenom sustavu kategorizacije iz projekta CCSARP prema kojem se strategije zahtijevanja dijele na izravne, konvencionalno neizravne i nekonvencionalno neizravne. Ostale kategorije uključivale su internu i eksternu modifikaciju, uporabu modalnih glagola, perspektive i izraza za privlačenje pažnje. Kao „dodatni“ korpus, prikupljeni su podaci od izvornih govornika engleskoga i hrvatskoga jezika. Svi su podaci analizirani uporabom kvantitativnih metoda (deskriptivna i inferencijalna statistika). U kvalitativnom dijelu istraživanja podaci su prikupljeni uporabom retrospektivnog intervjua, a analizirani su metodom kvalitativne analize sadržaja. Cilj je ovog dijela istraživanja bio ispitati kognitivne procese kroz koje prolaze učenici pri oblikovanju govornog čina zahtjeva s posebnim naglaskom na lingvističke i pragmatičke poteškoće s kojima se susreću u tom procesu. Rezultati analize pokazali su da učenici na svim stupnjevima učenja najučestalije rabe konvencionalno neizravne strategije zahtijevanja (podstrategija mogućnost). Ovakav rezultat navodi na zaključak da učenici na početnom stupnju učenja posjeduju univerzalno pragmatičko znanje iz prvog jezika uz pomoć kojega, rabeći lingvističke strukture koje su im dostupne, mogu oblikovati iskaz koji je pragmatički prihvatljiv i koji ispunjava komunikacijske zahtjeve društvene situacije. Učenici na višim stupnjevima znanja, uz univerzalno pragmatičko znanje, posjeduju i nešto širi raspon gramatičkih struktura koji im omogućava da svoje zahtjeve u određenoj mjeri modificiraju. Povećana uporaba modifikacije i smanjen broj „odustajanja“ od oblikovanja zahtjeva u odnosu na mlađe učenike ukazali su na postojanje pragmatičkog razvoja govornog čina zahtjeva u međujeziku učenika na višim stupnjevima učenja. Rezultati analize pokazali su da su se učenici na razini uporabe glavnih strategija zahtijevanja približili normama ciljnoga jezika, dok su uporabom ostalih elemenata zahtjeva često odstupali od spomenutih normi. Analiza kvalitativnih podataka pokazala je da učenici na visokom stupnju učenja, u odnosu na učenike na početnom i srednjem stupnju, detaljno verbaliziraju svoja razmišljanja o sociopragmatičkim i pragmalingvističkim aspektima zahtjeva. Ovakav rezultat vjerojatno je posljedica činjenice da ovi učenici temeljne zadatke jezičnog planiranja izvode podsvjesno i automatski. Na temelju rezultata ove studije predložene su implikacije za nastavu stranih jezika. Može se pretpostaviti da bi primjena konstruiranih istraživačkih instrumenata i korpusa prikupljenog za potrebe istraživanja mogla biti temelj za poučavanje pragmatičkih aspekata engleskoga u kontekstu poučavanja engleskoga kao stranoga jezika u hrvatskim osnovnim i srednjim školama.

međujezična pragmatika, razvoj pragmatičke kompetencije, govorni čin zahtjeva, strategije zahtijevanja, stupnjevi učenja

nije evidentirano