hrvatski

Antropologija religije - od pojma "pučka pobožnost" do interreligijskih (interkulturnih) prožimanja

Glavnina današnjih etnoloških i kulturnoantropoloških istraživanja religije i religioznosti pomno prate spregu suvremenih sociokulturnih procesa i manifestacija religioznosti te posebno odjek globalnih religijskih procesa u lokalnim okvirima. Namjera ovoga izlaganja je ponuditi uvid u suvremena etnološka i kulturnoantropološka istraživanja religije i religioznosti u domaćoj znanosti, odnosno u navedene istraživačke tendencije, i to putem odabira prisutnih istraživačkih tema, pristupa i problema. Kako bi se razumjelo suvremeno "stanje discipline", prije svega će se u kratkim crtama govoriti o njenom razvoju od 90-ih godina 20. st., kada u Hrvatskoj počinju sustavna etnološka i kulturnoantropološka istraživanja religije i religioznosti. Pritom će se poseban naglasak staviti na pojam "pučke pobožnosti", i njegovo razumijevanje – pojam koji je prepoznat kao prostor etnoloških i kulturnoantropoloških kompetencija u području istraživanja religije i s njom povezanih fenomena i koji je ta istraživanja uvelike usmjerio. Naredno razdoblje, od 2000. godine, obilježeno je institucionalizacijom antropologije religije kao zasebne poddiscipline u domaćoj znanosti, što je posebno pridonijelo propitivanju i rekonceptualizaciji starih te uvođenju novih pristupa i tema u istraživanju religije i religioznosti. Od tada pa sve do danas, istraživačkim se temama ponajviše nastoji obuhvatiti interakciju intenzivnih sociokulturnih zbivanja s religijskim fenomenima i procesima u hrvatskim, ali i širim okvirima. S jedne strane prate se novi oblici religioznosti koje u pravilu svoje uporište nalaze u ustanovljenim postojećim ili nestalim religijama i vjerovanjima, ili pak "uvoz" pojedinih ustanovljenih religija i religioznosti i njihova prilagodba u prostoru Hrvatske. S druge strane, prati se religijski angažman u aktualnim sociokulturnim problemima, kao i "uporaba", uloga i značenje religije i religioznosti u kontekstu specifičnih sociokulturnih, ekonomskih ili političkih zbivanja i turbulencija. Slijedom navedenoga, te u skladu s nastojanjima ove konferencije, a to je otvoriti put međureligijskom i tolerancijskom dijalogu, u nastavku izlaganja bit će riječi o posebnom području etnoloških i kulturnoantropoloških istraživanja religije i religioznosti – o istraživanjima fenomena hodočašća. Naime, hodočašće kao fenomen se pokazuje kao jedan od najzornijih primjera interkulturnih i interreligijskih interakcija pri čemu ga se ne shvaća kao instituciju samu po sebi, već kao studiju slučaja dinamike pojedinih suvremenih sociokulturnih pojava i procesa. Također, kako su brojne studije pokazale, temeljna značajka hodočašća i hodočasničkih mjesta je njihova sposobnost da upiju i reflektiraju pluralitet diskursa raznih i nerijetko različitih aktera uključenih u njihovo oblikovanje (Eade i Sallnow 1991: 5). Na tom tragu, u izlaganju će se govoriti o dvjema studijama hodočasničkih mjesta – Međugorja i Olova, hodočasničkim odredištima u Bosni i Hercegovini koja od samih početaka svoje hodočasničke povijesti privlače hodočasnike različitih vjerskih pripadnosti. Međukulturni susreti i komunikacija vezana uz ova hodočasnička mjesta nisu plod nekih diplomatskih nastojanja, odnosno nekog multikulturnog ili multireligijskog mirotvornog projekta, već se prije svega ostvaruju u konkretnim praksama hodočasnika, ali i svih onih koji ta mjesta koriste. Premda Međugorju i Olovu nisu nepoznati pojedini međukulturni (međureligijski) prijepori, ova hodočasnička mjesta svojom kvalitetom u pravilu odudaraju od popularnih diskursa i pojedinih akademskih tekstova koji prostor Bosne i Hercegovine isključivo promatraju kao prostor međukulturnih (međureligijskih) konflikata. Pritom, različiti modaliteti međukulturnih i međureligijskih susreta i transcendiranja kulturnih i religijskih razlika u ovim mjestima itekako su primjetni ako se kultura i identitet ne promatraju kao neka okamenjena datost.

antropologija religije, Hrvatska, pučka pobožnost, interreligijska (interkulturna) komunikacija, Međugorje, Olovo, Bosna i Hercegovina

nije evidentirano