hrvatski

Lepidium meyenii (Brassicaceae) i Moringa oleifera (Moringaceae) kao superhrana: glukozinolati i oksidacijska stabilnost

Glukozinolati su sekundarni biljni metaboliti koji se mogu pronaći u 16 porodica reda Brassicales među koje spadaju biljke iz porodica Brassicaceae i Moringaceae. Njihovom termičkom, enzimskom ili kemijskom razgradnjom nastaju hlapljivi spojevi, među kojima se ističu izotiocijanati, poznati po svojoj biološkoj aktivnosti. U okviru ovog rada istraživane su biljke maca (Lepidium meyenii) i moringa (Moringa oleifera) poznate kao superhrana zbog izuzetno visokog sadržaja fitonutrijenata. Glukozinolati kao karakteristični spojevi ovih biljaka određeni su indirektnom metodom preko njihovih razgradnih produkata. Hlapljivi izolati dobiveni različitim metodama hidrodestilacije i ekstrakcije analizirani su plinskom kromatografijom spregnutom sa spektrometrom masa (GC-MS) te infracrvenom spektroskopijom s Fourierovom transformacijom (FTIR). U Lepidium meyenii identificirani su sljedeći spojevi: fenilacetonitril i benzil-izotiocijanat (razgradni produkti glukotropeolina) i 3-metoksifenilacetonitril (koji potječe od glukolimnantina). GC-MS analizom hlapljivih izolata biljke Moringa oleifera nisu identificirani razgradni produkti glukozinolata, ali je potvrdu prisustva razgradnih produkata glukomoringina ukazala FTIR analiza. Oksidacijski procesi predstavljaju raširen problem prehrambene industrije. Danas je vrlo popularan dodatak različitog bilja i začina u svrhu aromatiziranja ulja, kao i produljenja njihovog vijeka trajanja. Stoga je također ispitan učinak dodatka praškastih uzoraka ovih biljaka na oksidacijsku stabilnost ribljeg ulja primjenom metode ubrzane oksidacije korištenjem Rancimat uređaja.

glukozinolati, oksidacija ulja, GC-MS, FTIR, Rancimat

Rad je financiran od HRZZ projekta BioSMe (IP-2016-06-1316) i studentskog projekta “Najbolje od Dalmacije: znanost potvrđuje tradiciju”.