hrvatski

Postoje li elementi ostave u ugovorima o vezu u lukama nautičkog turizma?

Ugovori o pružanju usluga luka nautičkog turizma, poglavito ugovori o iznajmljivanju vezova, a zatim i oni o prihvatu i čuvanju plovnih objekata te njihovu uređenju, pripremanju, održavanju, servisiranju i popravljanju nisu pravno regulirani posebnim zakonskim odredbama. To su atipični inominatni ugovori nastali u poslovnoj praksi luka nautičkog turizma. Prilikom sklapanja ugovora i određivanja opsega i sadržaja obveza te ugovorne odgovornosti stranaka primjenjuje se praksa korištenja općih uvjeta ugovora luka nautičkog turizma. Iz preliminarne analize, primjećuje se da su opći uvjeti poslovanja luka nautičkog turizma neujednačeni i nestandardizirani, a središnji problem ove materije je njihova nepreciznost i nedorečenost. Posljedica ovog nedostatka postojećeg autonomnog prava jest neujednačena sudska praksa, što sve zajedno dovodi do pravne nesigurnosti. Pri tome valja naglasiti, da domaći sudovi ne prepoznaju činjenicu postojanja čitavog spektra različitih usluga koje luke nautičkog turizma pružaju u okviru svojih ugovora o vezu. Naime, u praksi oni mogu varirati od jednostavnog ustupanja mjesta za vez, do vrlo složenih kombinacija usluga koje uz to uključuju primjerice čuvanje, održavanje, popravak plovila i sl. Uz to, složen je i zakonodavni okvir koji se primjenjuje na ove ugovore, a čine ga opće odredbe obveznog i ugovornog prava iz ZOO-a te posebne zakonske odredbe o onim tipovima ugovora čije elemente ugovor o vezu ili njegovi sastojci sadrže, primjerice odredbe ZOO-a o ugovorima o ostavi, najmu, djelu, nalogu te odredbe o potrošačkim ugovorima. U odnosu na održavanje i popravak plovila mogu doći do primjene i odredbe PZ-a koje kao specijalni propis uređuju taj segment ugovora. Relevantan može biti i Zakon o zaštiti potrošača. U okviru kompleksne materije ugovora o vezu kao jedno od iznimno važnih pitanja u praksi pojavljuje se pitanje postoji li i u kojim slučajevima odgovornost luke nautičkog turizma korisniku veza za čuvanje plovila na vezu. Odgovor na to pitanje zadire prvenstveno u raspravu o sadržaju konkretnog ugovora o stalnom vezu te analizu autonomnih izvora prava koji se na taj ugovor o vezu primjenjuju. Predmet rada je analiza ugovora o vezu koji se primjenjuju u poslovnoj praksi naših marina usmjerena na pitanje postoje li elementi čuvanja plovila na vezu, te ako postoje, koji je stvaran opseg takve obveze marine i u kojoj mjeri se ona može tumačiti primjenom odredbi o ugovoru o ostavi iz ZOO-a. Razvijeno tržište nautičkog turizma zahtijeva uravnoteženu zaštitu interesa stranaka koje u njemu sudjeluju. Takvi izazovi posebno dolaze do izražaja upravo u segmentu građanskopravne odgovornosti za štetu iz ugovora o vezu. Smatramo da bi unaprjeđivanje pravnog okvira za ugovore o vezu, pa tako i ugovore o vezu s elementima ostave trebalo ići u smjeru tipiziranja općih uvjeta poslovanja i izrade modela standardnih općih uvjeta poslovanja hrvatskih marina. Ovaj rad treba poslužiti kao znanstvena podloga za izradu takvih općih uvjeta ugovora o vezu.

ugovor o vezu, opći uvjeti poslovanja marina, luka nautičkog turizma, odgovornost marine, ostava, čuvanje, jahta, brodica

nije evidentirano