hrvatski

Gučetićev komentar Averoesova spisa De substantia orbis, Agostino Nifo i pogled prema naprijed

Na tragu pokušaja da se utvrdi utjecaj Nifovih komentara Averoesova spisa De substantia orbis na Gučetićeve komentare tog Averoesova spisa i na tragu članka »Kommentare zu der Schrift des Averroes De substantia orbis in der Bibliotheca Amploniana« Ivane B. Zimmermann, u ovoj se raspravi traga za mogućim poticajima koji su proizašli iz Averoesova spisa Sermo de substantia orbis i iz njegovih renesan¬snih komentara, poticaja koji su doveli do promjene temeljnog Aristotelova stava da u prirodi nije moguće naći, pa zato ni tražiti matematičku strogost. U članku se prvo analizira Averoesov pojam materije u sublunarnom svijetu, svijetu četiriju elemenata. To je materija određena s dimensiones interminatae, neodređeno dimenzionirana materija, a stoji nasuprot Aristotelovu shvaćanju da je materija ništa ili skoro ništa. Averoesov pojam dimensiones interminatae izvorno je nastao zato da razriješi unu¬tarperipatetičke nejasnoće i poteškoće mnoštvenosti i izmjenjivanja formi u materiji (kretanja, mijenjanja). Nakon toga u članku se prati nastanak Galilejeve ideje da je matematička prirodna znanost ne samo moguća nego da je jedino matematička znanost o prirodi moguća. Razvoj se prati od Galilejeva trećeg pisma Marku Velseru, u kojem se Galilei odriče prirodne znanosti o bîtima i upućuje na mogućnost prirodne znanosti kao znanosti o svojstvima do Galilejeve ideje mente concipio, tj. shvaćanja eksperimenta. U mente concipio pretpostavlja Galilei prvo da materijalni likovi i tijela što se kreću (trokut, kugla) u potpunosti odgovaraju matematičkom pojmu tih likova i tijela. Potom iz pretpostavljenog Galilei izvodi stroge matematičke zaključke i dodaje sljedeću pretpostavku: ako se može utvrditi da izvedeni matematički zaključci imaju svoju potvrdu u iskustvu – onda taj matematički izvod ne vrijedi samo za načelno matema¬tički koncipirano kretanje nego jednako i za iskustveno kretanje. Taj Galilejev mente concipio pretpostavka je i uvjet ideje da je i filozofija i priroda pisana matematičkim jezikom i simbolima (Il Saggiatore). Nakon što je izložen Galilejev mente concipio, u članku se dokazuje da se Galilejeva ideja ‒ da u istraživanju prirode treba započeti od pretpostavke, nastaviti matematičkim izvodom i konačno provjeriti postoji li u iskustvu potvrda za te izvode ‒ temelji u ideji materije za koju vrijedi da se može zamisliti u smislu idealnog ma¬tematičkog lika ili tijela. Materijalni lik ili tijelo koji odgovara matematičkom pojmu mora biti predočiv ili bar misliv. Ideju materije koja odgovara tim uvjetima, ideju neodređeno dimenzionirane materije prvi je koncipirao Averoes, a u renesansi su je u komentarima Averoesova spisa Sermo de substantia orbis razradili renesansni filozofi. Na kraju su u članku izvedene i neke uzgredne analize: 1. Značenje Galileja za koncipiranje novovjekovne matematičke prirodne znano¬sti osim Kanta i opširnije od njega analizirao je E. Husserl koji Galileja smatra otkrivajućim i prikrivajućim genijem. Ta fraza ne znači omalovažavanje ni Galileja ni novovjekovne prirodne znanosti, nego upućuje na razliku između filozofije i prirodne matematičke znanosti. 2. Na važnost novog pojma materije kod Galileja uputio je E. Cassirer, ali nije upozorio niti na Averoesa niti je razradio u čemu bi se trebao sastojati novi pojam materije. Galilei u svojim najvažnijim i zrelim djelima ne spominje Averoesa (bar ja to nisam uočila ; svakako ga ne spominje u kontekstu njegova pojma materije), ali u ranom spisu De motu spominje Galilei Averoesovu tezu da kugla fizički ne dotiče ravninu u jednoj točki. Kritika te Averoesove teze igra bitnu ulogu u koncipiranju Galilejeva pojma eksperimenta, njegova mente concipio. Po tome bi se moglo reći da je Averoes utjecao na Galileja bar time što ga je naveo na kritiku jedne svoje teze.

Nikola Vitov Gučetić, Averoes, Agostino Nifo, Galileo Galilei ; materija, dimensiones interminatae, mehanika, matematika

nije evidentirano