hrvatski

Pretpostavke Petrićeve kritike Aristotela: Pleton, Valla, Nizolio

Petrićeva kritika Aristotela u Peripatetičkim raspravama nalazi se na prijelomnom mjestu u povijesti filozofije. S jedne strane, još u sedamnaestom stoljeću Gassendi je smatra toliko relevantnom da prekida vlastiti rad na kritici Aristotela kad je naišao na Petrićeve Discussiones peripateticae (1581). S druge strane, od 17. stoljeća vrlo brzo prestaje potreba za kritikom Aristotela jer filozofija kreće drugim putem, a nema više polazište u dilemi: Platon ili Aristotel. Međutim Petrićeva kritika Aristotela nije ‘samonikla’, nego je pripremljena. Oštro konfrontiranje Platonove i Aristotelove filozofije započinje zapravo u renesansi, ne mnogo prije Petrića (iako je literatura u kojoj su se tematizirale razlike između Platona i Aristotela znatno starija, ali je bila pretežno konkordistički intonirana). U članku je kao prvi izvor Petrićeve kritike Aristotela utvrđen spis De Platonicae atque Aristotelicae philosophiae differentia libellus (Γεωργίου τοῦ Γεμίστου τοῦ καὶ Πλήθωνος περὶ ὧν Ἀριστοτέλης πρὸς Πλάτωνα διαφέρεται) Georgija Gemista Pletona. Pleton je bio platoničar i sigurno je utjecao na Petrića, što se vidi ako se usporede sadržaji spomenutog Pletonova spisa De Platonicae atque Aristotelicae philosophiae differentia libellus i Petrićevih Discussionum peripateticarum tomi IV. Posebno je utjecao na Petrića svojom kritikom Aristotelova pojma bića kao bića. Pleton je kao platoničar svakako očekivani izvor za Petrića, ali nije i dovoljan izvor. Pleton naime prihvaća, to i sâm kaže, u osnovnim crtama Aristotelovu prirodnu filozofiju. Polazeći od pitanja: u čemu Pleton Petriću nije mogao biti preteča?, kao drugi izvor utvrđen je Lorenzo Valla na temelju njegove kritike tradiranog aristotelovsko- platoničkog pojma znanosti. Na treći Petrićev izvor ukazao je već Petrićev suvreme¬nik Teodoro Angelucci. To je Mario Nizolio koji pripada istom smjeru renesansnog filozofiranja kao i Lorenzo Valla. Iako je Petrićeva kritika svakako bila pripremljena, Petrić svoje preteče nije ne¬kritički slijedio, nego se u kritici Aristotela pokazao i kao precizniji i kao radikalniji kritičar.

Pleton, Lorenzo Valla, Mario Nizolio, Frane Petrić, metafizika, biće kao biće

nije evidentirano