hrvatski

Ukrasne biljne svojte u hrvatskoj književnosti do sredine XX. stoljeća

Biljke su oduvijek imale posebno mjesto u životu ljudi. One najprisutnije, najvažnije ili vrste sa simboličkom vrijednošću zabilježene su i u lijepoj književnosti. Cilj rada je istražiti koje su ukrasne biljne svojte bile toliko značajne u Hrvatskoj u drugoj polovici XIX. do sredine XX. stoljeća da su ušle u lijepu književnost, opisati njihovu taksonomsku pripadnost, porijeklo, morfologiju i mogućnosti primjene u ukrasnoj hortikulturi. Istraživanjem lijepe književnosti dolazimo do saznanja kojih 15 biljnih svojti najviše spominju pisci u hvrvatskoj lijepoj književnosti, a one pripadaju porodicama: Rosaceae, Lauraceae, dvije svojte iz porodice Primulaceae, Caryophyllaceae, Liliaceae, Fabaceae, Tiliaceae, Amarylldaceae, Betulaceae, Salicaceae, Papaveraceae, Oleaceae, Saxifragaceae, Asparagaceae. Od 15 biljnih svojti 7 je dendroloških (Laurus, Tiia, Betula, Populus, Wisteria, Syringa, Philadelphus) i osam je cvjetnih (Rosa, Cyclamen, Lilium, Dianthus, Leucojum, Papaver, Primula, Convallaria).

beletristika, flora, biljna nomenklatura, hortikultura, Hrvatska

nije evidentirano