hrvatski

In vitro zakorjenjivanje i aklimatizacija mikropropagiranih kapara (Capparis spinosa L.)

Kapar (Capparis spinosa L.) je samonikla listopadna grmolika trajnica u Hrvatskoj prisutna na pretežito krškim staništima Dalmacije. Kapar ima bogati nutritivni sastav i sve veću ekonomsku važnost. Kako je sjeme kapara jako dormantno i heterozigotno, najvažnije umnažanje kapara za tržište je mikrokloniranje, čime se dobiva velik broj genetski uniformnih biljaka. Prethodna istraživanja pokazala su da se kapar može vrlo uspješno in vitro multiplicirati aksilarnim grananjem. Cilj ovog diplomskog rada bio je istražiti kako koncentracija makro- i mikro soli utječe na zakorjenjivanje kapara, istražiti utjecaj duljine zakorjenjivanja, različitih auksina i njihovih koncentracija na zakorjenjivanje izdanaka, utjecaj aktivnog ugljena, „carry-over“ efekt i stopu aklimatizacije. Rezultati istraživanja pokazuju da veća koncentracija makro- i mikro soli daje veći postotak zakorjenjenih kapara. Dužina trajanja zakorjenjivanja od 90 dana daje više zakorjenjenih kapara (85 %), a najveći postotak zakorjenjenih biljaka kapara dobiven je na mediju s indol-3-octenom kiselinom (IAA) 2 mg/L. Najveća dužina korijena pojavljuje se na mediju bez hormona rasta i u prisutnosti aktivnog ugljena. „Carry-over“ efekt utječe na prosječan broj izdanaka po grmiću. Najveća stopa aklimatizacije kapara dobivena je na mediju koji sadrži indol-3-maslačnu kiselinu (IBA) 2 mg/L, a iznosi (65, 78 %).

Capparis spinosa L., in vitro zakorjenjivanje, mikropropagacija

nije evidentirano