hrvatski

Iskorivost soje različitih kultivara za potrebe proizvodnje biogoriva i hranidbu životinja

Soja (Glycinemax ( L.) Merrill) pripada starim ratarskim kulturama. Potječe iz Azije, s područja Dalekog istoka ( Kine, Japana, Indije i dr. ) gdje se uzgaja već više od 4.000 godina. Biljka se može koristiti u razne svrhe te je njena iskoristivost maksimalna ( koristi se sjeme i stabljika ). Sjeme soje jedan je od glavnih izvora jestivih ulja i bjelančevina za prehranu ljudi i hranidbu domaćih životinja. Ono može biti korišteno u razne industrijske svrhe, uz uvjet termičke dorade kako bi se inaktiviralo nepovoljno djelovanje ureaze i tripsininhibitora. Sirovo sojino sjeme izaziva probavne smetnje kod većine konzumenata stoga ga je potrebno doraditi kondukcijskim sušenjem (tostiranjem). Nakon termičke dorade jezgra soje se dalje prerađuje u razne svrhe dok stabljika preostaje kao nusproizvod. Kako bi se utvrdila nutritivna svojstva zrna i energetska ( goriva ) stabljike soje provedeno je istraživanje ovim načinom termičke dorade. Stabljika soje koristi se u energetske svrhe i u svrhe očuvanja plodnosti tla. Istraživanje je obuhvaćalo devet sorti soje (Lucija, Ana, Slavonka, Sivka, Gordana, Sanja, Galla PZO, Zagrepčanka i Mira). Nakon prikupljanja uzoraka, za svaku sortu je određen nutritivni sastav zrna i energetski sastav stabljike soje. Parametri su određeni prije i poslije termičke dorade kondukcijskim sušenjem. Od nutritivnih svojstava zrna prema standardnim metodama određen je : sadržaj vode, pepela, škroba, masti i bjelančevine. Od energetskih svojstava u stabljici standardnim metodama određen je: sadržaj vode, pepela, koksa, gornja (Hg) i donja (Hd) ogrjevna vrijednost i udio C, H, N i S. Sorte soje sušene su kondukcijskim sušenjem na temperaturama od 120, 140 i 160 °C, u vremenu od 12, 24, 36, 48 i 60 minuta.

zrno, stabljika, soja, sorte, sušenje, temperatura

nije evidentirano