hrvatski

Odjek otkrića radioaktivnosti u hrvatskoj kemiji

Zasluga za otkriće prirodne radioaktivnosti pripada francuskom kemičaru Henriju Becquerelu (1851-1908) koji je u ožujku 1896. godine radio eksperiment kojim je otkrio da uranij emitira zračenje koje ostavlja trag na fotografskoj ploči te se probija kroz metalnu ploču. Röntgenovo otkriće x-zraka potkraj 1895. bilo je poticaj za otkriće radioaktivnosti. Marie i Pierre Curie, zainteresirani Becquerelovim otkrićima, započeli su istraživanja radioaktivnih elemenata koja su rezultirala brojnim otkrićima. Marie Skłodowska Curie, Pierre Curie i Henri Becquerel podijelili su Nobelovu nagradu za fiziku 1903. godine za otkriće radioaktivnosti. Mjerna jedinica za radioaktivnost tada je dobila ime curie (Ci), no danas nosi ime bekerel (Bq). Otkriće radioaktivnosti otvorilo je vrata novim spoznajama o prirodi materije, a nezaobilazno je i predstavlja temelj za istraživanja vezana uz strukturu atoma, otkriće subatomskih čestica i nuklearne energije. U ovom radu prikazati će se prvi odjeci otkrića radioaktivnosti koji se mogu se pratiti u hrvatskoj znanstvenoj zajednici, s posebnim naglaskom na situaciju u kemiji. U Hrvatskoj do osnivanja Instituta „Ruđer Bošković“ (1951) ne možemo govoriti o sustavnim eksperimentima vezanim uz radioaktivnost, no u popularnim, stručnim i znanstvenim časopisima i glasilima možemo pratiti recepciju otkrića radioaktivnosti. Tako prvi detaljan i suvremen prikaz radioaktivnosti na hrvatskom jeziku nalazimo u knjizi Valovi i zrake Otona Kučere, iz 1903. godine. Hrvatski znanstvenici nisu samo prenosili otkrića već je 1904. kemičar, dr. Srećko Bošnjaković napravio i prvu javnu demonstraciju radioaktivnosti u Zagrebu. Profesor kemije na medicinskom fakultetu, Fran Bubanović objavljuje rezultate istraživanja o radioaktivnosti u mineralnim vodama u Liječničkom vjesniku (1924), dok o radioaktivnosti piše i druge radove. U svoj udžbenik Kemija (1930), prvi sveučilišni udžbenik iz kemije, prof. Bubanović također uvodi poglavlja o radioaktivnosti. Osim prof. Bubanovića i drugi autori također proučavaju radioaktivnost, pišu radove, te se ona uvodi i u hrvatske prirodoslovne udžbenike (J. Köbler, S. Miholić, V. Njegovan, Z. Pinterović, S. Hondl, S. Mohorovičić, I. Supek)

otkriće radioaktivnosti, kemija u Hrvatskoj, Srećko Bošnjaković, Fran Bubanović

nije evidentirano