hrvatski

Praktični aspekti korištenja upitnika u obradi terena kod ubojstva

Jedan od važnih i prioritetnih strateških pravaca svakog kriminalističkog istraživanja ubojstva je obrada terena. Po identificiranju mjesta počinjenja ubojstva i prikupljanju osnovnih informacija izradit će se plan obrade terena. Da li će se obrada terena provoditi samo na jednoj ili na više lokacija ovisi o više čimbenika (npr. kretanju žrtve i počinitelja ante delictum, kretanju počinitelja post delictum, mjestu pronalaska sredstva izvršenja i sl.). Jedan od ciljeva uže i šire obrade terena samog mjesta ubojstva je pronalaženje građana koji policijskim službenicima mogu dati korisne informacije o počinjenom ubojstvu odnosno o počinitelju, žrtvi, dinamici samog događaja kao i o drugim kriminalističko i pravno relevantnim činjenicama. Prije započinjanja obrade terena, osim izrade plana obrade terena, voditelj kriminalističkog istraživanja sa voditeljem obrade terena sastavit će upitnik koji će policijski službenici koristiti tijekom obrade terena. Iako je upitnik odavno poznata metoda on se u praksi koristi vrlo rijetko, gotovo nikada. Praktična iskustva obrade terena ubojstva, bez korištenja upitnika, pokazala su kako vrlo često dolazi do velikog i nepotrebnog gubitka vremena, resursa, ponavljanja istih radnji i nenadoknadivih propusta. Najveći propusti očituju se kroz izostanak postavljanja relevantnih pitanja građanima što u konačnici rezultira gubitkom vrlo vrijednih informacija. Dobrim organizacijskim sposobnostima voditelja obrade terena i sastavljanjem upitnika takvi nedostatci se relativno jednostavno mogu izbjeći. Stoga bi se upitnik kao jedna od metoda kriminalistike svakako trebao koristiti u svim obradama terena. U radu će biti prikazano praktično iskustvo korištenja upitnika u obradi terena ubojstva kako bi se ukazalo na prednosti takvog načina rada, ali i na nedostatke koji se pojavljuju ukoliko se upitnik ne koristi.

Obitelj ; Ubojstva u obitelji ; Počinitelj ; Samoubojstvo ; Prevencija

Rad je prezentiran 11. 11. 2016. godine u Zagrebu na 2. znanstveno – stručnoj konferenciji, u organizaciji Međunarodnog kriminalističkog udruženja, pod nazivom Kriminalistička teorija i praksa.