hrvatski

Vuk-Pavlovićevi osvrti na filozofiju Maxa Schelera

Pavao Vuk-Pavlović u nekoliko se svojih radova izrijekom referira na stavove Maxa Schelera. U djelu Ličnost i odgoj (1932.) posvećuje dvije opsežne bilješke kritici Schelerovih stavova. U prvom slučaju radi se o suprotstavljanju Schelerovu uvjerenju da ljubav nije odgojni princip. Nešto kasnije osvrće se i na njegovu postavku o odvajanju »lica« (Person) od »jastva« (Ich), što Vuk-Pavlović također ne prihvaća. Dio svoga komentara usmjerava i na religijske aspekte ovoga Schelerova stava, koje smatra neodrživima. U spisu Spinozina nauka (1938.) Vuk-Pavlović Schelera opisuje kao autora koji u filozofiju unosi kršćansku religioznost. Nasuprot polemičkim tonovima u kasnijim tekstovima, u ranoj studiji Spoznaja i spoznajna teorija (1926.) Vuk-Pavlović prihvaća ključne elemente Schelerove fenomenologije vrijednosti te ih uključuje u svoj rad. U kasnijim pak spisima na temu vrijednosti, reference na Schelera izostaju. Vuk-Pavlović kao izvore izrijekom navodi dva Schelerova djela (Der Formalismus in der Ethik und die materiale Wertethik, 1916. ; Zur Phänomenologie und Theorie der Sympathiegefühle und von Liebe und Hass, 1913.).

Pavao Vuk-Pavlović ; Max Scheler ; vrijednosti ; odgoj ; ljubav

nije evidentirano