hrvatski

Profesionalne kompetencije nastavnika u suočavanja sa stresnim situacijama u školi

Prema novijim istraživanjima nastavno osoblje u usporedbi s ostalim radnim skupinama, znatno češće ima tegobe u vidu iscrpljenosti, izgaranja i drugih bolesti, koje su posljedica nastavničkog stresa. Brze društvene promjene nameću školi i učiteljima nove i često prevelike zahtjeve i odgovornosti na koje učitelji trebaju kompetentno odgovoriti. Osjećaj stresa posljedica je ne samo pojedinčeve percepcije radne situacije kao potencijalne prijetnje njegovu samopoštovanju ili osobnoj dobroti, nego i njegovih pedagoških kompetencija, što čini temu ovog doktorskog rada. Cilj je istraživanja pokazati povezanost pedagoških kompetencija učitelja sa stresnim situacijama u školi, polazeći od pedagoško-didaktičke perspektive, u smislu teorijskog, empirijskog i pragmatično- iskustvenog konteksta. Tijek ostvarenja cilja prikazan je kroz teorijski i empirijski dio rada. U teorijskom je dijelu opisan nastavnički stres te različiti pristupi profesionalnim kompetencijama nastavnika. Prvi dio empirijskog rada odnosi se na rezultate empirijskih istraživanja o izvorima stresa i načinima suočavanja sa stresom, u kontekstu kojih se kasnije razmatraju pedagoške kompetencije učitelja. Drugi dio empirijskog rada odnosi se na vizualni i tekstualni prikaz i interpretaciju rezultata istraživanja pedagoških kompetencija učitelja, dobivenih istraživačkim tehnikama iz područja Grounded Theory (GT): četiri glavne kategorije koje se odnose na: Stresne situacije u školi (Izvori stresa), Kompetencije učitelja, Obrasce reagiranja u stresnim situacijama te Izobrazbu učitelja. Iz podataka i izvedenih kategorija dobivena je središnja kategorija „Nerazvijeni sustav podrške učiteljima, “ koja objašnjava odnos pedagoških kompetencija učitelja i reagiranja na opterećenja. Empirijski je utvrđeno da se učitelji suočavaju s radnim opterećenjima usmjeravanjem na zadatak, za koje je neophodno posjedovanje kompetencija. Rezultati istraživanja potvrđuju značaj, ali i nedostatak kompetencija kod učitelja za lakše i bolje nošenje s radnim opterećenjima. Pritom se posebno ističe nedostatak Samokompetencije, koja obuhvaća vlastiti profesionalni razvoj učitelja i osobne stavove u kojima se izražava individualno držanje prema svijetu, radu i samome sebi. Zaključak je rada da su pedagoške kompetencije učitelja povezane s obrascima reagiranja na stresne situacije, stoga se problematizira naobrazba učitelja kao preduvjet „izlaženja na kraj“ sa i u situacijama brzih promjena koje svakodnevno dotiču školu i učitelje.

učitelji, pedagoške kompetencije učitelja, stresne situacije u školi, suočavanje sa stresnim situacijama, utemeljena teorija, izobrazba učitelja

Poveznica za digitalni repozitorij Filozofskog fakulteta u Zagrebu na kojoj je dostupan cjelovit tekst disertacije: http://darhiv.ffzg.unizg.hr/8565/