hrvatski

Razvoj lijekova

Interakcija određenih makromolekula s odgovarajućim lijekom smanjuje simptome bolesti kod ljudi. Aktivnost nekog lijeka definirana je afinitetom i specifičnošću vezanja za ciljane molekule. Unatoč tome što ovi parametri za neke ispitane spojeve mogu pokazivati zadovoljavajuće vrijednosti ti spojevi nisu nužno i potencijalni lijekovi. Osobine lijeka koje se odnose na apsorbciju, raspodjelu, metabolizam i izlučivanje označavaju se kao ADME svojstva. Lijekovi se mogu otkriti slučajno ili dizajnirati prema podatcima o prostornoj građi ciljane molekule. Saznanja o ljudskom genomu, u vidu identifikacije gena koji mogu poslužiti kao potencijalna ciljna mjesta djelovanja, znatno pridonose razvoju novih lijekova. Završne faze razvoja lijekova obuhvaćaju testiranje učinkovitosti i nuspojava na određenom uzorku dobrovoljnih ispitanika. Čak i kada se lijek odobri za primjenu na tržištu postoji mogućnost da se kod mikroorganizama i stanica raka postepeno razvije otpornost na taj lijek što predstavlja veliki problem za čovjeka.

lijekovi, genom, nuspojave, otpornost

nije evidentirano