hrvatski

Krležine spoznaje i prosudbe o Petriću i njegovim djelima

Krležin opus sadrži i iskaze o hrvatskim filozofima te o obilježjima njihovih spisa. Krleža se, naime, očitovao o hrvatskim filozofima koji su djelovali tijekom 15. i 16. stoljeća, primjerice o Ivanu Stojkoviću, Janu Panoniju, Jurju Dragišiću, Marku Maruliću i Matiji Vlačiću Iliriku starijem, zatim o onima koji su stvarali tijekom 17. i 18. stoljeća, primjerice o Jurju Križaniću i Ruđeru Boškoviću, onda o onima iz 19. stoljeća, primjerice o Anti Starčeviću, kao i o onima s kojima je bio suvremenik, primjerice o Đuri Arnoldu i Vladimiru Dvornikoviću. Očekivano, Krleža je izložio i svoje spoznaje te prosudbe o hrvatskom renesansnom filozofu Frani Petriću. To je najprije učinio u eseju »O poeziji«, koji je napisao 1940., a objavio 1967. godine, zatim u eseju »O našem dramskom répertoireu: povodom 400 godišnjice Držićeve ‘Tirene’«, koji je objavio 1948. godine, pa u tekstu »Filipović Vladimir o Marku Maruliću«, koji je napisao 1950. godine i koji je još uvijek dostupan samo u rukopisu, te u referatu »O nekim problemima Enciklopedije«, koji je pročitao 27. siječnja 1952. godine na prvom sastanku republičkih redakcija Enciklopedije Jugoslavije, a sljedeće, dakle 1953. godine i objavio. U tim tekstovima koristio je talijanske, latinske i hrvatske inačice Petrićeva imena i prezimena: Patrizio / Patricius / Franjo Patričić, Patris, Petrišević i Petrišić. U eseju »O poeziji« Krleža je pisao o sadržaju četvrte i osme knjige Petrićeve Disputativne Dekade iz 1586. godine. Pritom je ukazao na Petrićevo neslaganje s Aristotelovim naukom o predmetima kojima se bavi pjesništvo i na razloge zbog kojih je Petrić kritizirao Aristotelov stav o oponašanju kao izvoru pjesništva. U tom eseju Krleža je svoje spoznaje o Petriću temeljio na rečenicama koje je napisao i objavio Benedetto Croce u svojoj Estetici. U eseju »O našem dramskom répertoireu: povodom 400 godišnjice Držićeve ‘Tirene’« Krleža je neke podatke o Petriću preuzeo ili parafrazirao iz natuknice koju je napisao Emilij Laszowski i koja je otisnuta 1925. godine u djelu Znameniti i zaslužni Hrvati, a neke iz teksta »Filozofija u Hrvatskoj«, koji je napisao i 1943. godine objavio Kruno Krstić. No, u tom eseju Krleža je donio i nekoliko vlastitih tvrdnji. Primjerice, naglasio je da je Petrić bio »najuniversalnije ime našeg književnog Cinquecenta«, zatim da je bio »polyhistor i sveznadar«, te da nije bio »zadovoljan crkvenim pokrštenjem grčke misli, što ga je crkva izvršila, kada je sa Svetim Tomom baptizirala Aristotela.« U tekstu »Filipović Vladimir o Marku Maruliću« zabilježio je da se Petrić svojim spisima uzdigao do »najglasnijeg cinkvecentističkog našeg Imena«, dok ga je u referatu »O nekim problemima Enciklopedije« spomenuo kao jednog od onih naših mislilaca koji su bili »velika imena«. Tom prilikom priopćio je da Matiju Vlačića Ilirika starijeg, Marka Antuna de Dominisa, Petra Pavla Vergerija mlađeg i Franu Petrića povezuje to što su tijekom 16. stoljeća zastupali »naučne, religiozne ili antireligiozne ideje«. Osim uvida u spoznaje i prosudbe koje je Krleža u svojem opusu zabilježio o Petriću i osobitostima njegovih djela, ukazivanje na Krležine tekstove u kojima se spominje Petrić povećava i kolikoću bibliografskih jedinica o Petriću. Naime, u dosadašnjim bibliografijama o Petriću nema nijedne bibliografske jedinice iz koje bi se moglo doznati da je Krleža ikada nešto zapisao o tom hrvatskom renesansnom filozofu.

Miroslav Krleža, Frane Petrić

Krleža’s opus also contains his accounts on Croatian philosophers and characteristics of their writings. Namely, Krleža expressed his views on Croatian philosophers who lived and worked during the 15th and the 16th century, for example Ivan Stojković, Jan Panonije, Juraj Dragišić, Marko Marulić and Matija Vlačić Ilirik the Elder, then on those who lived and worked during the 17th and the 18th century, for example Juraj Križanić and Ruđer Bošković, then on those from the 19th century, for example Ante Starčević, and finally on those who were his contemporaries, for example Đuro Arnold and Vladimir Dvorniković. Expectedly, Krleža presented his knowledge and assessment of the Croatian Renaissance philosopher Frane Petrić as well. He first did it in the essay “On Poetry”, which he has written in 1940 and published in 1967, then in the essay “On Our Drama Repertoire: on the Occasion of the 400th Anniversary of Držić’s ‘Tirena’”, which he has published in 1948, then in the text “Filipović Vladimir on Marko Marulić”, which he has written in 1950 and which is still available only in the form of a manuscript, and in his presentation “On Some Prob