hrvatski

Govorništvo i pjesništvo Vlade Gotovca : Izraz i komunikacija

U ovom je radu riječ o intelektualcu, ušutkivanome, koji oratorskim nastupima rijetko koga ostavlja ravnodušnim ; vrsnom govorniku koji se obraća publici i kada misli i kada piše. On je na prvom mjestu pjesnik, zatim filozof te na kraju, ali ne manje bitno, govornik. U svemu tome je i domoljub, ali i kršćanin. Temelj njegova stvaralaštva leži u komunikaciji s publikom i čitateljima. Komunikaciju u govorima ostvaruje retoričkim pitanjima ; reakcije publike su neposredan dodir s autorom i tekstom. U pisanoj verziji to, normalno, izostaje, ali na istim mjestima retorička pitanja pobuđuju čitatelja na reakciju i time na dvosmjernost komunikacije, iako autor ne dobiva povratnu informaciju onako kako je dobiva govornik osluškujući publiku. Dvosmjernost u komunikaciji u poeziji iznuđuje, na primjer, izostavljanjem naslova pjesme, ili izostavljanjem eksplicitne poante, ostavljajući čitatelju implicitnu zadaću da „oformi“ sažetu suštinu kroz „svoj“ naslov, odnosno „svoju“ verziju poante. Pjesme bez naslova nisu „nedovršene“, čitatelj je važan čimbenik stvaralačkog procesa, stoga je njegov „završni dodir“ ono što književno djelo čini književnim djelom, pjesmu pjesmom. I u poeziji i u govorništvu – a to bi vjerojatno pokazalo i istraživanje drugih oblika njegova stvaralaštva – primarna težnja autora Vlade Gotovca bila je efektna i efikasna komunikacija s raznim tipovima publike, čemu je redovito i vješto prilagođavao svoj literarni izraz.

Govorništvo, pjesništvo, Vlado Gotovac, komunikacija, izraz, stil

nije evidentirano