hrvatski

Imunohistokemijske metode u diferencijaciji raka pluća ne-malih stanica

Cilj istraživanja: Utvrditi učestalost svih tipova karcinoma pluća u jednogodišnjem bioptičkom materijalu Kliničkog zavoda za patologiju i sudsku medicinu KBC-a Osijek, utvrditi učestalost osnovnih podtipova raka pluća u istraživanom materijalu, utvrditi učestalost primjene imunohistokemijskih metoda u patohistološkoj dijagnostici adenokarcinoma pluća. Nacrt studije: Retrospektivna studija. Materijali i metode: U istraživanje su uključeni ispitanici čiji su podatci uzeti iz arhiva Kliničkog zavoda za patologiju i sudsku medicinu KBC-a Osijek. Izdvojeni su bolesnici s rakom pluća malih i ne-malih stanica. Nakon toga, iz skupine raka pluća ne-malih stanica izdvojeni su pacijenti s adenokarcinomom pluća, a u posebnu podskupinu svrstani su adenokarcinomi čija je dijagnoza potvrđena imunohistokemijom. Rezultati: U istraživanje je uključeno 29 karcinoma pluća ne-malih stanica. Među oboljelima bio je 21 muškarac i 8 žena. Prosječna dob bolesnika iznosila je 63, 8 godina. Od 29 NSCLC-a bilo je 17 (58, 6 %) adenokarcinoma, 10 (34, 5 %) planocelularnih i 2 (6, 9 %) velikostanična karcinoma. Adenokarcinom je najčešći tip NSCLC-a u oba spola. Imunohistokemijska potvrda dijagnoze rađena je kod 19 (65, 5 %) bolesnika, dok je u njih 10 (34, 5 %) dijagnoza postavljena na rutinskim patohistološkim preparatima, bez uporabe imunohistokemije. Zaključak: U ovom je istraživanju potvrđeno kako je u istraživanoj populaciji adenokarcinom najčešći tip NSCLC-a, čija je pojavnost bila češća kod žena u odnosu na muškarce. Također je utvrđeno kako je imunohistokemijska potvrda dijagnoze provedena u 65, 5 % bolesnika. Radi statističke značajnosti, nužno bi bilo provesti istraživanje na većem uzorku.

adenokarcinom ; imunohistokemija ; karcinom ne-malih stanica pluća ; tumorski biljezi

nije evidentirano