hrvatski

Samoodređenje naroda i koncepcije hrvatske državnosti u kontekstu Drugog svjetskog rata–refleksije povijesnog kontinuiteta

Pod okriljem Drugog svjetskog rata stoljetni kontinuitet hrvatske politike nenasilne nacionalne emancipacije narušen je afi rmacijom dviju revolucionarnih političkih opcija, ustaša i komunista. Politički radikalizam u potpunosti je potisnuo i povijesno marginalizirao do tada najutjecajniju i po članstvu najbrojniju Hrvatsku seljačku stranku. U prvi plan dolazi sukob dviju revolucionarnih politika i ideologija čije svjetonazorske zasade odražavaju i različite državotvorne koncepcije. Rad problematizira odnos tih politika spram načela samoodređenja naroda s obzirom da je ono imalo važnu ulogu ne samo u razdoblju rata, već i prigodom nastanka, ideološke metamorfoze te u konačnici raspada jugoslavenske države. U tom procesu Drugi svjetski rat predstavlja prijelomni događaj u kome s povijesne pozornice biva potisnuta Wilsonova doktrina samoodređenja (koju zagovara Hrvatska seljačka stranka) i afi rmira se lenjinistička inačica, koja će imati važnost i za državno osamostaljenje Hrvatske početkom devedesetih godina 20. stoljeća. U članku se iznosi i zapažanje o paradoksu (revolucionarnog) samoodređenja naroda kao jednom od fenomena koji su obilježili povijesni kontinuitet hrvatskih državotvornih aspiracija.

Drugi svjetski rat ; ustaše ; komunisti ; samoodređenje naroda ; hrvatska država

nije evidentirano