hrvatski

„Balkanski” i „zapadni” makijavelizam: Z-4–diplomacija i/ili oružje?

Prilog tematizira genezu i epilog jednoga od posljednjih pokušaja razrješenja problema okupacije Hrvatske diplomatskim putem uoči vojnoga raspleta 1995. godine. Inicijativa Z-4 (Zagreb Four talks) inicirana je u neposrednim razgovorima hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana i američkoga veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha neposredno nakon postizanja Vašingtonskoga sporazuma u ožujku 1994. (kojim je utrt put užoj hrvatsko-američkoj suradnji i budućem sporazumu iz Daytona). Iako nikada nije realizirana – s obzirom na novonastale okolnosti nakon vojno-redarstvene intervencije Hrvatske 1995. – u povijesnom je smislu diplomatska inicijativa Z-4 značajna političkodiplomatska sastavnica (među)faza pokušaja pronalaženja mirnoga rješenja problema reintegracije okupiranih područja Hrvatske. Kao jedna od, u osnovi, američkih inicijativa, Z-4 podjednako govori o kontroverznoj pozadini američke politike prema “regiji”, složenim pitanjima političke i vojne suradnje Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država (koja 1994.-1995. postaje okosnicom konačnoga raspleta /post/jugoslavenske “krize”), odnosno pozicijama nekih od najvažnijih činitelja međunarodne zajednice. U širem se kontekstu Z-4 analizira i kao povijesni dokument koji je iskazao različite vrijednosne značajke shvaćanja političkoga (pre)ustroja Hrvatske kao i složenu pozadinu realpolitičkih premisa hrvatske i američke politike, odnosno foruma međunarodne zajednice

Republika Hrvatska ; Plan Z-4 ; Peter Galbraith ; Franjo Tuđman

nije evidentirano