hrvatski

POVRŠINSKA MODIFIKACIJA Mg(OH)2 STEARINSKOM KISELINOM I PRIPRAVA POLI(L-LAKTIDNIH) KOMPOZITA

Biorazgradljivost, bioresorpcija i relativno dobra mehanička svojstva osnovne su prednosti koje su osigurale primjenu poli(L-laktida) (PLLA), njegovih mješavina i kopolimera kao ambalažnog materijala, materijala za različite medicinske implantate, materijala za 3D printanje, folija u poljoprivredi i sl. Međutim, PLLA ima nisko staklište, krt je, ne kristalizira u potpunosti tijekom prerade i ima nizak granični indeks kisika (LOI). Sve navedeno ograničava primjenu PLLA te je neophodna njegova modifikacija različitim dodatcima. Jedan od takvih dodataka je magnezijev hidroksid, Mg(OH)2, koji pripada skupini funkcijskih punila, a može se, između ostalog, dobiti i iz morske vode. Mg(OH)2 poboljšava toplinsku postojanost polimera, usporava gorenje, neutralizira mliječnu kiselinu koja nastaje razgradnjom PLLA, a pokazuje i antibakterijska svojstva. U ovom radu prikazani su rezultati površinske modifikacije Mg(OH)2 dobivenog iz morske vode (mikropunilo) sa 4, 6 i 8 % stearinske kiseline. FT-IR nalizom utvrđeno je da je došlo do stvaranja stearata na površini punila te da nema slobodne stearinske kiseline. Dobiveno modificirano punilo poslužilo je za izradu PLLA kompozita postupkom ekstruzije. Primjenom diferencijalne pretražne kalorimetrije ustanovljeno je da Mg(OH)2 ne utječe na staklište i talište PLLA, ali onemogućava kristalizaciju PLLA tijekom hlađenja i pomiče temperaturu hladne kristalizacije PLLA prema višim temperaturama te snižava stupanj kristalnosti PLLA u odnosu na izvorni više od 50 %.

magnezijev hidroksid, površinska modifikacija, polilaktidni kompoziti

nije evidentirano