hrvatski

Musica reservata

Glazbenu poetiku Marka Ruždjaka obilježava u isti mah skrivenost i neskrivenost, prozirnost i tajnovitost. U ovome se radu istražuju različite razine na kojima se odvija ova igra. Skrivenost i neskrivenost odnose se u prvome redu na način oblikovanja Ruždjakovih skladbi: pojedinačne dionice mogu izaći u prvi plan ili se prikriti utapajući se u zvukovnu okolinu što je čine druge dionice. Svaki put iznova odigravajući ovu igru, kao svojevrsni koncerti (kako u smislu glazbene vrste tako i u smislu glazbene prigode), skladbe uprizoruju njezine različite varijante, ali istodobno pokazuju i zajedničke crte, karakteristične za Ruždjakovo skladanje. Igra skrivenosti i neskrivenosti zamjetna je i na razini građe: glazbeni elementi Ruždjakovih skladbi kadri su nešto evocirati ili pak prikriti, pri čemu ishodištem evokacije mogu biti kako naslovi ili predlošci (tekstovni, likovni) tako i glazbene vrste i sastavi, ali i pojedinačne glazbene geste itd. Dočim se tako skladbe s jedne strane otvaraju svakovrsnim – ili pak nikakvim – evokacijama, s druge strane kao da se uvijek iznova vraćaju istome, upućujući na neko počelo glazbe onkraj subjektiviteta subjekta (ako pod ovime razumijemo njezino novovjekovno određenje). U posljednjem dijelu članka pokazuje se kako Ruždjakovo djelo uprizoruje igru skrivenosti i neskrivenosti i na razini samoga zasnivanja glazbe.

reducirano slušanje, zvukovna figura, koncert, arabeska, stranost, subjektivitet, zaokret

nije evidentirano