hrvatski

Litički materijal s podvodnog srednjopaleolitičkog nalazišta Kaštel Štafilić – Resnik

Lokalitet Kaštel Štafilić – Resnik podvodni je lokalitet koji se nalazi u Kaštelanskom zaljevu u Dalmaciji. Sustavno je istraživan od 2008. do 2015. osim 2009. Zbog nedostatka primarnog konteksta, prvenstveno činjenice da u Kaštelanskom zaljevu više nema pleistocenskog sedimenta, već samo holocenski mulj, datiranje lokaliteta je vrlo okvirno. Osim toga, mogućnosti za druge analize, poput zooarheoloških, arheobotaničkih, geoarheoloških, analiza rekonstrukcije paleookoliša i drugih, su nepostojeće upravo zbog nedostatka konteksta. Vremenska odrednica kod ovog lokaliteta je vrlo široka. U istraživanjima je pronađeno je oko 5000 komada rožnjaka koji su analizirani i prema tipologiji svrstani u srednji paleolitik, preciznije, u mustjersku kulturu. Prema zastupljenosti tipova oruđa pokušalo se odrediti tip musterijena. Od oruđa najviše su zastupljena strugala, čak 98 %, a takva visoka zastupljenost oruđa najviše odgovara tipičnom musterijenu. Ipak, treba naglasiti da različiti tipovi musterijena nisu rezultat kulturnih promjena tijekom vremena, tako da ova tipološka odrednica nikako ne precizira kronološku (Karavanić, 2006). Mustjerska kultura okvirno traje od prije 200.000 do prije 30.000 godina prije sadašnjosti. Prema podacima za promjene razine mora u Jadranu pokušalo se rekonstruirati u kojim je razdobljima mogao nastati lokalitet, te se došlo do zaključka da je razina mora bila dovoljno niska samo u razdobljima između 190.000 i 130.000 godina prije sadašnjosti (MIS 6), krajem MIS 5 (između 87.800 i 77.800 godina prije sadađnjosti) te između 73.000 (MIS 4) i 40.000 godina prije sadašnjosti 5(polovica MIS 3). Kao donja vremenska granica uzeta je 40.000 godina prije sadašnjosti zbog tipološke odrednice i zbog usporedbe s lokalitetom Mujina pećina. Tip musterijena prisutan na ovom lokalitetu je tipični musterijen, karakterističan zbog dominacije strugala, ali ovu konstataciju treba uzeti s rezervom zbog malog broja oruđa. Za potrebe ovog rada rađene su analize komparativnog materijala s lokaliteta na otvorenom - Karanušići, Ražanac i Panđerovica. Analize s ovih lokaliteta bazirale su se na pregledu omjera artefakata i pseudoartefakata, te oštećenjima na njima. Analize su pokazale visok postotak pseudoartefakata i kod Kaštel Štafilić – Resnika, i kod otvorenih lokaliteta. Zanimljivo, kod lokaliteta na otvorenom visok je udio pseudoartefakta koji morfologijom podsjećaju na udupke i nazupke, dok u Kaštelanskom zaljevu nije pronađen niti jedan nazubljeni komad. Takva distribucija nazubljenih komada pokazuje bitne razlike u nastajanju pseudoartefakata i oštećenja na podvodnom materijalu i onom na otvorenom, a uzroci su različiti geomorfološki procesi pod vodom i na kopnu. Takve razlike vidljive su i na patini, pa tako podvodni nalazi mogu imati bijelu patinu od vode ili crnu od mulja, dok nalazi s otvorenog lokaliteta imaju bež patinu u raznim nijansama. Razlike su vidljive i ako se pogleda odnos zaobljenosti rubova s ova dva tipa lokaliteta. Dominantna kategorija zaobljenosti kod podvodnih nalaza je polu- kutno, dok je kod nalaza s otvorenih lokaliteta kutno. To se može objasniti time da, iako je podvodni materijal u jednu ruku zaštićen od vanjskih utjecaja, nije zaštićen od gibanja mora koje ga lagano miče po morskom dnu i na taj način zaobljuje. Artefakti prikupljeni na otvorenim lokalitetima uglavnom su kutni, što se može povezati s brojnim oštećenjima na rubovima koji su nastali uslijed geomorfoloških procesa. Treba uzeti u obzir i mogućnost da nalazište nije nastalo u jednom razdoblju, već da je bilo naseljeno i / ili posjećivano tijekom dužeg razdoblja dok je bilo kopno. Determinacija artefakta od prirodno lomljenih rožnjaka nova je tema u hrvatskoj arheologiji, te je potrebno još mnogo rada i različitih analiza na ovom polju kako bi se došli do novih spoznaja. Prvi problem je što nema komparativnih lokaliteta na kojima je napravljena takva analiza. Intenzivnija istraživanja i rekognosciranja otvorenih i podvodnih lokaliteta, te stvaranje baze uzoraka pseudoartefakta od različitih sirovina bi moglo pomoći rješavanju tog problema. Nadalje, potrebno je dodatno razraditi kriterije razlikovanja artefakta od pseudoartefakta, jer su kriteriji korišteni u ovom radu kombinacija svih kriterija iz literature koja se bavi ovom tematikom. Za bolje poznavanje uzroka nastajanja pseudoartefakata i oštećenja na artefaktima potrebna je suradnja s geolozima. Na prikupljenom materijalu može se upotrijebiti fotografiranje UV svjetlom ili elektronskim mikroskopom čime bi se istakli negativi od prethodno odlomljenih odbojaka i na taj bi način s većom sigurnošću odvajali artefakte od pseudoartefakta. Što se tiče lokaliteta Kaštel Štafilić – Resnik, smatram da su potrebna daljnja istraživanja i rekognosciranja cijelog Zaljeva jer je dio koji je napravljen proteklih godina premalen za lociranje naselja ili kampa.

paleolitik ; mustjerska kultura ; podvodno nalazište ; Resnik ; Dalmacija

nije evidentirano