hrvatski

Inscriptiones Spalatenses ineditae 2: Nadgrobna ara Numerije Viktorine iz Velog varoša

U radu se analizira natpis na rimskoj nadgrobnoj ari pronađenoj godine 2004. u splitskom predjelu Veli varoš. Natpis spominje pokojnicu Numeriju Viktorinu i njezina unuka Gneja Sulpicija Prokula, koji je najvjerojatnije bio u rodu s Lucijem Sulpicijem Prokulom, aktarijem kohorte VIII Voluntariorum i dedikantom žrtvenika Minervi u Tiluriju. Splitski se spomenik može datirati oko sredine 2. stoljeća, dok bi ovaj tilurijski pripadao drugoj polovici 2. stoljeća, no ne puno kasnije od splitskoga. Osim pretpostavke da se radi o stanovnicima salonitanskog agera, natpis je zanimljiv radi potvrde dvaju gentilicija koji nisu česti na prostoru Dalmacije. Sam Veli varoš nalazi se na putu prema lokalitetu Ad Dianam koji je zabilježen na Peutingerovoj karti, a dosadašnji nalazi na ovom području sugeriraju naseljenost u antici prije gradnje Dioklecijanove palače. Iako natpis nije pronađen u arheološkom kontekstu, pretpostavlja se da je pripadao nekropoli koja se razvila uz cestu koja je iz antičkog Spalata vodila prema zapadu, odnosno prema lokalitetu Ad Dianam. Svi dosad pronađeni natpisi u Velom varošu, kao i na obližnjem Šperunu i Dobrome nadgrobnog su karaktera, a u zbirci Corpus inscriptionum Latinarum zavedeni su pod salonitanske. Autor pretpostavlja da je barem dio velovaroških natpisa pripadao naselju s nekropolom koje je postojalo prije gradnje Dioklecijanove palače, o čemu bi govorio nalaz dijela nekropole u Teutinoj ulici.

natpisi, antika, splitski poluotok, Veli Varoš, Salona, Ad Dianam, epigrafija, cohors VIII Voluntariorum

nije evidentirano

engleski

Inscriptiones Spalatenses ineditae 2: the funerary altar of Numeria Victorina from Veli Varoš

U radu se analizira natpis na rimskoj nadgrobnoj ari pronađenoj godine 2004. u splitskom predjelu Veli varoš. Natpis spominje pokojnicu Numeriju Viktorinu i njezina unuka Gneja Sulpicija Prokula, koji je najvjerojatnije bio u rodu s Lucijem Sulpicijem Prokulom, aktarijem kohorte VIII Voluntariorum i dedikantom žrtvenika Minervi u Tiluriju. Splitski se spomenik može datirati oko sredine 2. stoljeća, dok bi ovaj tilurijski pripadao drugoj polovici 2. stoljeća, no ne puno kasnije od splitskoga. Osim pretpostavke da se radi o stanovnicima salonitanskog agera, natpis je zanimljiv radi potvrde dvaju gentilicija koji nisu česti na prostoru Dalmacije. Sam Veli varoš nalazi se na putu prema lokalitetu Ad Dianam koji je zabilježen na Peutingerovoj karti, a dosadašnji nalazi na ovom području sugeriraju naseljenost u antici prije gradnje Dioklecijanove palače. Iako natpis nije pronađen u arheološkom kontekstu, pretpostavlja se da je pripadao nekropoli koja se razvila uz cestu koja je iz antičkog Spalata vodila prema zapadu, odnosno prema lokalitetu Ad Dianam. Svi dosad pronađeni natpisi u Velom varošu, kao i na obližnjem Šperunu i Dobrome nadgrobnog su karaktera, a u zbirci Corpus inscriptionum Latinarum zavedeni su pod salonitanske. Autor pretpostavlja da je barem dio velovaroških natpisa pripadao naselju s nekropolom koje je postojalo prije gradnje Dioklecijanove palače, o čemu bi govorio nalaz dijela nekropole u Teutinoj ulici.

inscription, Antiquity, Salona, Split Peninsula, Veli Varoš, Ad Dianam, cohors VIII Voluntariorum,

nije evidentirano