hrvatski

Metodički poticaju Dragutina Rosandića za uspostavljanje suodnosa početnoga čitanja i pisanja i kulture pisanja

Početno je čitanje i pisanje posebno nastavno područje Hrvatskoga jezika u prvome razredu primarnoga obrazovanja u Hrvatskoj. U formalnoj se školskoj pouci započinje s početnim opismenjavanjem kojemu je cilj stjecanje kulture pisanja, odnosno komunikacijske jezične kompetencije. Poveznicu između početnoga čitanja i pisanja i metodičara Dragutina Rosandića pronalazimo u metodičkome kontekstu vezanome uz pismo i pisanje – kulturu pisanja. Razvijanje kulture pisanja, prema Rosandiću (2002), započinje u školskoj dobi, u nastavi početnoga čitanja i pisanja kada dijete usvaja grafemski sustav jezika i oblikovanje prvih poruka pisanim jezikom. Taj se proces nastavlja na svim stupnjevima školskoga sustava. Metodički pristup početnome čitanju i pisanju osobito je potrebno uskladiti s pokazateljima kulture pisanja u ovim metodičkim elementima: poučavanje formalnoga i rukopisnog pisma (slovopisna čitkost) te početno usvajanje pravopisne norme (pravopisna točnost). Početno pisanje riječi, rečenica i kraćega teksta zahtijeva poznavanje zakonitosti pisanoga jezika, a pisani jezik ima svoju pravopisnu, gramatičku, stilističku i leksičku normu te svoje funkcionalne stilove i oblike izražavanja. Sve navedene sastavnice sadržaj su metodičkoga čina u početnoj nastavi materinskoga jezika.

Dragutin Rosandić, kultura pisanja, metodika hrvatskoga jezika, početno čitanje i pisanje

nije evidentirano