hrvatski

Fotooksidativna razgradnja PE-LD/PCL mješavina

Sintetski polimerni materijali imaju važnu ulogu u suvremenom svijetu zbog njihove primjene u svim područjima ljudske djelatnosti. Obzirom da ne podliježu biorazgradnji predstavljaju veliki ekološki problem zbog njihovog ubrzanog nagomilavanja u okolišu. U cilju dobivanja ekološki prihvatljivih polimera široke namjene ovo istraživanje usmjereno je na modifikaciju sintetskog polimera, polietilena niske gustoće (LDPE) s biorazgradljivim polikaprolaktonom (PCL). U radu je istražen utjecaj vremena UV razgradnje (deset, dvadeset i trideset dana) na svojstva LDPE/PCL mješavina koje su pripremljene u omjerima 100/0, 90/10, 70/30, 50/50, 30/70, 10/90 i 0/100 mas. %. Karakterizacija LDPE/PCL mješavina provedena je u cilju određivanja njihovih toplinskih svojstava tehnikom termogravimetrijske analize (TGA). LDPE/PCL mješavine pripravljene su umješavanjem u laboratorijskoj gnjetilici Brabender, te prešani na hidrauličkoj preši. Struktura mješavina prije izlaganja UV zračenju te nakon deset i trideset dana zračenja određena je kombiniranom tehnikom infracrvene spektroskopije s Fourierovim transformacijama (FT-IR) i prigušene totalne refleksije (ATR). Dobiveni rezultati ukazuju na smanjenje toplinske stabilnosti LDPE/PCL mješavina povećanjem udjela PCL. Mješavina LDPE/PCL 90/10 toplinski je najstabilnija prije, kao i nakon 10, 20 i 30 dana UV zračenja. Djelovanjem UV zračenja dolazi do fotokatalitičke razgradnje LDPE uslijed direktne apsorpcije fotona na površini PE lanca što ima za posljedicu pucanje lanca, grananje, umrežavanje i reakcije oksidacije. Na FTIR spektrima LDPE/PCL mješavina s većim udjelom PCL uočava se smanjenje karakterističnih apsorpcijskih vrpci nakon 10 i 30 dana UV zračenja kao posljedica fotooksidativne razgradnje.

mješavine, UV razgradnja, UV zračenje, polietilen niske gustoće, polikaprolakton, toplinska svojstva

nije evidentirano