ruski

Bazovye emocii v russkom i horvatskom jazykah: konstrukcionnyj podhod

Kognitivna lingvistika se od svojih skromnih početaka u drugoj polovici 70-ih godina 20. stoljeća probila iz velike sjene generativne gramatike i danas je vrlo raširena disciplina te je pronašla svoje izuzetno važno mjesto u kognitivnoj znanosti. Njena interdisciplinarnost omogućava joj oslanjanje na istraživanja drugih disciplina ili ona služi kao oslonac tim istim disciplinama, dok su god postavke o kognitivnoj utemeljenosti ljudske koncetpualizacije izvanjezičnog svijeta i integriranosti jezika s drugim kognitivnim sposobnostima u njenim temeljima. Konstrukcijske gramatike nastale su na teorijskoj osnovi kognitivne lingvistike i teže k potpunom opisu jezika, tj. formalizaciji jezičnih struktura sa značenjem na središnjem mjestu. Unatoč činjenici da u Rusiji postoje mnoga istraživanja i radovi na području kognitivne lingvistike, ta su istraživanja još uvijek usredotočena uglavnom na analize koncepata i teoretiziranje o kategorizaciji izvanjezičnog svijeta. Na Zapadu se konstrukcijske gramatike za to vrijeme vraćaju onome što generativna gramatika nije mogla opisati: kompleksnost, nekompozicionalnost i nedjeljivost značenja idioma, tj. konstrukcija koje u ovoj teoriji imaju jednakopravno mjesto kao i regularni, stalni i apstraktniji jezični izrazi. Ova rad na temelju analize jezične uporabe leksema četiri osnovne ljudske emocije pokazuje kako su ti pojedine konstrukcije bez obzira na svoju shematičnost, specifičnost i složenost uključeni u hijerarhijsku mrežu odnosa, kakav je utjecaj cijelog kognitivnog mehanizma na jezične strukture i kako ta mreža odražava funkcioniranje čovjekova uma.

konstrukcionnaja grammatika, kognitivnaja lingvistika, konstrukcija, jazyk, jazykovaja praktika, emocii, značenie, opisanie jazyka, metageneralizacija, konceptual'naja struktura, ierarhičeskaja set'

nije evidentirano