hrvatski

Autonomija sveučilišta i kompetencijski pristup obrazovanju u kontekstu društva znanja

U radu se polazi od temeljnih pedagogijskih pitanja što je obrazovanje i što je autonomno sveučilište, a odgovor se pruža iz humanističke perspektive, tj. prema djelima Nietzschea, Kanta, Schleiermachera i Humboldta kao osnivača Berlinskog sveučilišta čime je ozbiljena ideja humanističkog sveučilišta i istovremeno zadan temelj europskoj tradiciji sveučilišta koju baštine suvremena sveučilišta. Humanistička perspektiva visokog obrazovanja suprotstavlja se funkciji obrazovanja u društvu znanja, koje se proklamira u europskim strateškim dokumentima, te se prikazuju suvremeni modeli sveučilišta i njegova nesamostalnost u odnosu na industriju i ekonomiju. Propituje se kompetencijski pristup u visokom obrazovanju, posebice odnos pojmova znanja, kompetencija i obrazovanosti. Razmatranje se zaključuje kritičkim propitivanjem spojivosti humanističkog pojma visokog obrazovanja i autonomije sveučilišta i usporedbnom s visokim obrazovanjem kao generatorom razvoja društva znanja, te razmatranjem posljedica koje predstavlja prijelaz na kompetencijski pristup u sklopu bolonjske reforme na autonomiju sveučilišta. U zadnjem poglavlju rada vrši se poredbena analiza sadržaja studijskih programa i silaba kolegija preddiplomskih i diplomskih studija sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i na Sveučilištu u Freiburgu.

autonomija sveučilišta, humanističko sveučilište, društvo znanja, kompetencijski pristup obrazovanju, ishodi učenja, znanje

nije evidentirano