hrvatski

Razvoj međunarodnopravne zaštite morskog okoliša i aktualni problemi

Međunarodnopravna pravila posvećena zaštiti i očuvanju morskog okoliša - kao i međunarodno pravo okoliša općenito - sustavno se razvijaju od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Pri tom je prijelomnu ulogu imala Konferencija UN-a o čovjekovom okolišu, održana 1972. u Stockholmu. Načela i preporuke sa Stockholmske konferencije potaknula su usvajanje brojnih, pretežno regionalnih, međunarodnih ugovora posvećenih zaštiti i očuvanju morskog okoliša, kojima su obuhvaćeni svi izvori onečišćenja morskog okoliša. Za Hrvatsku je bilo osobito značajno pokretanje Programa za regionalna mora, u okviru kojeg je na Sredozemlju stvoren uspješni regionalni sustav pravila posvećenih zaštiti morskog okoliša. Za sustavni razvoj međunarodnog prava zaštite morskog okoliša na globalnoj razini najznačajnija je Konvencija UN-a o pravu mora, preciznije njen XII. dio, koji, zasnovan na ugovornoj praksi država nakon Stockholmske konferencije, zaokružuje dotadašnji razvoj prava zaštite i očuvanja morskog okoliša te postavlja temelje za njegov daljnji razvoj. Osamdesetih godina prošlog stoljeća postaje jasno da postojeći napori za zaštitom i očuvanjem okoliša nisu dostatni. Koncept održivog razvoja postaje ključnim pojmom novog pristupa zaštiti i očuvanju okoliša. Radi promicanja na globalnoj razini načela održivog razvoja sazvana je 1992. u Rio de Janeiru Konferencija UN o okolišu i razvoju, na kojoj su kao glavni dokumenti usvojeni Deklaracija o okolišu i razvitku i Agenda 21. Zaštitom oceana, mora i obalnih područja bavi se poglavlje 17. Agende 21, koje naglašava da odredbe Konvencije UN o pravu mora pružaju odgovarajući pravni okvir za ostvarivanje zaštite i održivog razvitka morskog i obalnog okoliša i njihovih prirodnih bogatstava. U ostvarivanje tog cilja Agenda 21 upućuje da morsko i obalno područje treba uzimati kao cjelinu čije gospodarenje mora biti povezano i zasnovano na predviđanjima i oprezu. Na svim sastancima koji su uslijedili nakon Rija (izvanredno zasjedanje Opće skupštine 1997, summit u Johannesburgu 2002., Rio+20 u Riju 2012. i dr.) progres u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja ocijenjen je sporijim nego što je planirano. Od pozitivnih pomaka na polju zaštite i očuvanja morskog okoliša naglašeno je poboljšanje u pristupu očuvanju raznolikosti morskih vrsta. Dokumenti sa svih sastanaka opetovano pozivaju na primjenu Konvencije UN-a o pravu mora, promicanje primjene poglavlja 17. Agende 21, promicanje regionalne suradnje, podizanje razine sigurnosti plovidbe i zaštitu morskog okoliša od onečišćenja, posebno s kopnenih izvora i s brodova. Regionalni sustav zaštite i očuvanja morskog okoliša Sredozemlja još je od 1995. usklađen s novim pristupima promoviranim na Konferenciji u Riju. Hrvatska je stranka svih relevantnih protokola uz (izmijenjenu) regionalnu Barcelonsku konvenciju. Za zaštitu i očuvanje Jadrana ključna je njihova implementacija i daljnje aktivno sudjelovanje Hrvatske u regionalnim aktivnostima sredozemnih država usmjerenim na zaštitu morskog okoliša i obalnog područja

međunarodnopravna zaštita morskog okoliša, Stockholmska konferencija, Konvencija UN-a o pravu mora, održivi razvoj, Konferencija UN-a o okolišu i razvoju, Barcelonska konvencija

nije evidentirano